Islamska Zajednica Bošnjaka u Finskoj

Es-selamu alejkum! Dobrodošli na stranice Islamske Zajednice Bošnjaka u Finskoj

03.11.2013.

NOVA 1435. HIDŽRETSKA GODINA I MI

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

“Oni koji vjeruju, i koji se iseljavaju i koji se imecima i životima svojim bore na Putu Allahovu, kod Allaha su na većoj razini! A takvi će uspjeti. Gospodar njihov ih obveseljuje samilošću od Sebe i blagonaklonošću, i džennetskim/rajskim baščama, što će pripast njima, u kojim će uživati bez prestanka, i oni će zauvijek ostati u njima, a kod Allaha je doista nagrada golema!” (Et-Tevbe, 20-22)

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je:

“Najbolji musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni i sigurni ostali muslimani;

a najbolji je vjernik onaj koji je najljepše naravi (morala).

Najbolji muhadžir je onaj koji se čuva Allahovih zabrana (harama);

a najveći borac (mudžahid) je onaj koji se bori protiv svojih strasti u ime Uzvišenog Allaha.”

 

NOVA 1435. HIDŽRETSKA GODINA I MI

 

Muslimani širom svijeta će u ponedjeljak, 04. novembra, obilježiti Novu hidžretsku 1435. godinu. Muslimanska nova godina počinje prvog dana mjeseca muharrema, računa se po lunarnom kalendaru, a smatra se jednim od najznačajnijih datuma u historiji islama. Hidžretskom novom godinom se obilježava preseljenje  Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s, iz Meke u Medinu 16. jula 622. godine nove ere. Muhammed, s.a.v.s., je sa svojim ashabima/drugovima bio prisiljen napustiti svoj rodni grad zbog nemogućnosti da u njemu slobodno ispoljavaju svoju vjeru. Postojalo je niz prijedloga o računanju vremena, pa je nakon konsultacije sa ashabima halifa Omer ibn El-Hattab rekao: “Neka to bude hidžra, jer je ona razlučila istinu od neistine!” Tada je određeno da muharrem bude prvi mjesec muslimanske godine, jer su se u tom mjesecu ashabi zavjetovali na vjernost Poslaniku, s.a.v.s.,  i odluka o hidžri je donesena u tom mjesecu. Svim muslimanima čestitamo Novu 1435. hidžretsku godinu, moleći Uzvišenog Allaha da u njoj Svojim svjetlom obasja sve nas, naše porodice, naše džemate i sav ummet, te podari nam dobro zdravlje, sreću i uspjeh u svim sferama života. Molimo Uzvišenog Gospodara da u Novoj 1435. hidžretskoj godini BiH postane normalna i prosperitetna država.

Poslanik, a. s.,  i njegovi ashabi su, dakle, zbog nedostatka slobode da ispoljavaju svoju vjeru, morali napustiti Meku i otići u Medinu. Učinili su to da svjetlo islama može doprijeti i ogrijati svaki kutak zemaljske kugle, pa i naše drage nam Bosne i Hercegovine. U našoj domovini nam niko ne brani da svoju vjeru ispoljavamo na način kako nas je učio naš Poslanik, s.a.v.s. Nažalost, veliki je broj onih koji ne koriste blagodat slobode. Uzvišeni Allah kaže: “I što vam Poslanik dadne, to uzmite, a što vam zabrani, to vi ostavite.” (El-Hašr, 7)

Svaki musliman bi danas trebao donijeti čvrstu odluku da u Novoj 1435. hidžretskoj godini pročita makar jedanput Kur’an i jednu knjigu Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa. To je jedini način da se upozna islam i Poslanik, s.a.v.s. Oni koji vole Allaha, dž.š., i Poslanika, s.a.v.s., sigurno će ih slijediti i neće čeznuti za modelima života koji su neislamski i koji vode u neuspjeh i propast na oba svijeta. Omagijanost zapadnim stilom života je dokaz da muslimani ne poznaju ljepotu islama i veličinu svog Poslanika, s.a.v.s. Mnogi građani Zapada prihvataju Poslanika za svog uzora u govoru, ponašanju, ophođenju sa drugima i svom cjelokupnom životu. Nisu bili zadovoljni materijalističkim i životom kojim preovladavaju strasti, pa su sreću potražili u islamu. Islam više ne bi zamijenili ni za što na svijetu. Divna lekcija ustrajnosti i iskrene odanosti Gospodaru svega.  

Da ne bude zabune, od Zapada možemo naučiti mnogo, ali naš narod uglavnom prihvata i slijedi ono što nije korisno i što je štetno. Pa, pogledajmo neke stvari koje dolaze sa bajnog Zapada kojim su mnogi opčarani. Taj blještavi Zapad je u posljednja dva stoljeća inicirao ili učestvovao u ratovima i pogibijama u kojima je ubijeno 487 miliona ljudi!! Dakle, vjerovali ili ne, pola milijarde ljudi je zbrisano sa lica Zemlje. Samo u Prvom i Drugom svjetskom ratu je poginulo preko 70 miliona ljudi! A gle čemu nas naš lijepi islam uči: Ko ubije nekoga koji ubio nije, ili koji na Zemlji nered činio nije, kao da je sve ljude poubijao! A ako bude uzrokom da se sačuva život nečiji, kao da je sačuvao živote svih ljudi! Njima su poslanici Naši jasne dokaze donosili, ali su mnogi ljudi opet na Zemlji sve granice zla prelazili.” (El-Maide, 32) Uzvišeni Allahu, hvala Ti za ovako savršeno učenje i što Si nas učinio Tvojim sljedbenicima. Mi se ponosimo Tobom, pa budi i Ti ponosan nama.

Pola milijarde ljudi je iskorijenjeno u periodu od samo 200 godina! Zločin je to veliki i za njeg će se odgovarati i cijena platiti. Uzvišeni Bog je pravedan i za taj zločin se cijena na Zapadu već plaća danas. Na Zapadu sa najvećim životnim standardom, koji je je najrazvijeniji, najnapredniji, koji ima najbolji sistem obrazovanja, najviše zgrade, najbolje institucije, mjesta zabave i uživanja, najsavršeniju tehnologiju, raskošne kuće i vile, velebne trgovačke centre, najpoželjniji način života, biser na zemaljskoj kugli za kojim teži i sanja skoro svako. Za pola milijarde zbrisanih života tokom 200 godina, taj blještavi i obmanjujući Zapad danas plaća cijenu. Pogledajte, na tom Zapadu se svake godine abortira milion i 300 hiljada djece. Dakle, ubiju ih u stomaku. Tako će za 100 godina biti ubijeno 130 miliona djece, a za 200 godina 260 miliona. Taj trend je uzeo maha i kod nas. Čitam i slušam da se i u Srbiju odlazi da se abortiraju ženska djeca. Subhanallah! To se uzima sa Zapada.

Na tom očaravajućem Zapadu je svakih 7 sekundi silovana neka žena, što je godišnje preko četiri i po miliona silovanih žena! Na Zapadu, koji je san za većinu, svakog trena se nudi 2 miliona i 800 hiljada prostitutki. Pri ulasku u Sarajevo primjećuju se slične dame na raspolaganju. Bez vjere je i moral slab, pa se vratimo svojoj vjeri i spašavajmo djecu svoju dok nije kasno. Kod nas se već ne vodi računa o kćerima gdje idu, šta rade i kada dolaze kući. Ne čudi obraćanje kćerke ocu: “Kako mi stoji minić?” Gdje je stid? A čujte majku koja brani postupke kćerke: “Kad ja nisam mogla, neka se provodi ona!” Zločin je ne dozvoliti muslimanki da se pokrije ako to ona svojevoljno želi. Prigovara joj se da se na taj način vraća u srednji vijek, iako su danas mnoge razgolićene do te mjere da podsjećaju na kameno doba, kada su goli hodali. Konzumiranje alkohola postaje staromodno, u trendu je trava/konoplja kod oba roditelja. I to djeca sve vide. Subhanallah, kuda ovo vodi?

Hidžra, napuštanje harama, je neophodna, inače ćemo stradati. Neophodno je živjeti čistim životom koji nam je Uzvišeni Allah propisao i kako nas je učio naš Poslanik, s.a.v.s. On nam je uzor, a ne svijet nasilja, droge, lažnog blještavila. Nad Zapadom se nadvio crni oblak koji nas može sve progutati, ne budemo li se držali Božijeg Svjetla i Upute. Od Zapada uzmimo ono što je korisno, a odbacimo ono što je štetno. A Kur’an i Sunnet nam jasno govore šta možemo uzeti a šta odbaciti. No, šejtan je harame upakovao u sjajni celofan.

Zamislite, u San Francisku možete vidjeti muškarce koji javno zagrljeni šetaju, da ne spominjem vulgarnije scene. I to je progres i civilizacija. Još su ih i u crkvama počeli vjenčavati. Usvajaju i djecu, a neki bi da budu vještački oplođeni (in vitro) pa da oni nose plod u stomaku. Zaista ludilo! A to mora postati normalno, jer je uslov da bi se ušlo u Evropsku Uniju. Eto to je taj Zapad za kojim mnogi čeznu. Nedavno pročitah da neki Bosanac neće halaliti zločincima što ga iz Bosne ne protjeraše u neku skandinavsku zemlju, Ameriku, ili drugdje na Zapad. A Zapad je tek počeo plaćati cijenu za svoj nezasiti egoizam i slijepu potčinjenost materiji.

Na tom Zapadu se svakog dana kidnapuje 350 djece koja se koriste za dječiju prostituciju. To je godišnje oko 130.000 djece koju koriste pedofili. Eto to je taj zapadni, najrazvijeniji, najnapredniji moderni svijet. Na tom istom Zapadu svakog dana 350 osoba počini samoubistvo jer ne nalaze smisla u životu. Nedavno sam čitao o Austrijancu koji je bio milioner ali ne i zadovoljan. Prodao je vilu, firmu, najluksuznije automobile i sve donirao u dobrotvorne svrhe, a sa suprugom se nastanio u kolibi od 19 kvadrata. I danas je, kaže, više nego zadovoljan.

Zapad, gdje specijalni i tajni timovi “mozgova” kroje sudbinu Zemlje i čovječanstva, sigurno već plaća cijenu nepravde počinjene u ime slobode, demokratije i ljudskih prava. A i ptice na granama znaju da se radi o poznatim resorsima. Čuvaj se dove onoga kome je nepravda učinjena, makar i nevjernik bio.”(Hadis)

Eto, sad je do nas, da slijedimo Zapad ili Božiji Put i Poslanika, s.a.v.s. Što posijemo i požnjet ćemo. Hidžru učinimo Uzvišenom Bogu i Poslaniku, s.a.v.s, napustimo harame, volimo i pomažimo jedni druge, pa se nadajmo dobru i uspjehu. Okrenemo li leđa Allahu, dž.š., Njemu nauditi nećemo, već sebi. Vidjeli smo kako je nestao komunizam, a na obzorju je kolaps kapitalizma. Uzvišeni Allah je poslao alternativu kao spas čovječanstvu. No, Uzvišeni Bog nikog ne prisiljava. On je poslao Revelaciju/Objavu, Poslanika, dao čovjeku zdrav razum i slobodu izbora. Zar ima veća demokratija od te? Pa, bujrum. Čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi.” (En-Nedžm, 39) Soluciju je davno nagovijestio glasoviti Bernard Šo: “Kad bi došao Muhammed, svjetski problemi bi se riješili dok bi čovjek popio findžan/šoljicu kahve.” Kakva mudrost!

Bože, podari nam svjetlo u tmini, nadu u beznađu, sreću u nesreći i uvedi nas u obećani Džennet.

 

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 01.11.2013.

06.10.2013.

HADŽIJE – ALLAHOVI, DŽELLE ŠE'NUHU, GOSTI

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd – hutba: 22/2013 – 21. zu-l-ka'de 1434.H. / 27. septembar 2013.g.

HADŽIJE – ALLAHOVI, DŽELLE ŠE'NUHU, GOSTI

Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Hadžije – Allahovi, dželle še’nuhu, gosti. Tema je logična iz razloga što inša-Allah narednih dana bosanske hadžije odlaze na hadž.

Jedna od Allahovih, subhanehu ve te'ala, blagodati ljudima je i ta što je propisao da u određenim vremenskim periodima postoje posebne obaveze i ibadeti, a jedna od tih obaveza je i hadž koji se obavlja u prvih deset dana mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, potvrdio da su odabrani dani, te je podsticao ashabe na što jači ibadet u njima.

Allah, dželle še'nuhu, se u Suri El-Fedžr zaklinje ovim danima, pa kaže:

وَالْفَجْرِ(1) وَلَيَالٍ عَشْرٍ(2) وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ(3) وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ(4) هَلْ فِي ذَلِكَ قَسَمٌ لِّذِي حِجْرٍ(5)
 
Tako mi zore, i deset noći, i parnih i neparnih, i noći kada nestaje – zar to pametnom zakletva nije?

Braćo i sestre! Dani hadža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti islamski šart i jača iman vjernika. To su dani u kojima hadžija zaboravlja na dunjalučke probleme i preokupacije i potpuno se predaje ibadetu. Dani zu-l-hidždžeta su zato dani naših dova, pojačanih ibadeta, posta, učenja Kur’ana i nade u sveopću Allahovu, dželle še'nuhu, milost! 

Velika je čast braćo i sestre biti dio višemilonskog skupa hadžija, na svetim mjestima, skupa gdje se zaboravlja na dunjaluk i hrli Ahiretu, skupa gdje se miloni muslimana u istom trenutku obraćaju svome Gospodaru sa različitim dovama i željama, skupu koji je iza svojih leđa ostavio brigu o dunjaluku i želju za njim!

Na tom velikom skupu koji hrli Kabi i želi da se kroz Tavaf uključi u tu veliku orbitu koja kao i cijeli Svemir slavi Jedinog Gospodara će inša-Allah biti oko dvije hiljade Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine i Bošnjačke dijaspore, koji će se odazvati pozivu praoca Ibrahima, alejhis-selam, da izvrše obavezu hadža i očiste se od grijeha. Trebamo znati da je zaista velika čast na hadžu biti Bošnjak, jer za nas znaju svi muslimani svijeta, svi nam se slatko nasmiju, zagrle i uče dove za nas i našu Domovinu Bosnu i Hercegovinu, svi znaju za našu borbu, za našu neustrašivost, znaju za naše žrtve, znaju za našeg rahmetli Predsjednika Izetbegovića, znaju za našu Armiju, za našu Srebrenicu, Žepu i Goražde, znaju za naše Sarajevo, Bihać, Bijeljinu, Gornji Vakuf, Konjic, Mostar, Travnik, Tuzlu i Zenicu, znaju da se ummet ujedinio da nam pomogne i pitaju nas je li nam teško i hoćemo li mi i naša Bosna izdržati i svi oni uče dove za nas! Pitaće nas hoće li Bošnjaci znati odgovoriti na pitanja popisivača na predstojećem popisu, pitaće nas šta nam je sa dijasporom i hoće li se i ona htjeti i znati popisati, pitaće nas hoćemo li znati šta znači popis protjeranih Bošnjaka u manjem BH Entitetu, pitaće nas još mnogo toga na što trebamo i moramo imati jasne odgovore! 

Draga moja braćo i sestre, možemo mi na hadžu i drugdje na dunjaluku da razumijemo ili ne razumijemo pitanja iz Popisnice, možemo i da odgovorimo ili ne odgovorimo na njih, ali imajmo stalno na umu kako ćemo odgovoriti našem Stvoritelju na sva pitanja, pa i pitanja vezana za Popis 2013. godine, kako ćemo na Sudnjem danu ako u prvih petnaest dana oktobra ne budemo imali jasne odgovore ili se budemo oglušili o Popis, pogledati u oči stotinama hiljada bosanskih šehida i šta ćemo im kazati kada nas budu pitali zašto smo jeftino prodavali Bosnu i Hercegovinu, zemlju šehida, zemlju rijeka mubarek šehidske krvi, zemlju znanih i neznanih junaka i zemlju stamenih Bošnjaka i čestitih Bošnjakinja? Šta će na Kijametu kazati političari i predvodnici ovoga napaćenog naroda, zašto su zloupotrebljavali funkcije, zašto su sve podredili sebi i svojim istomišljenicima, zašto su zapostavljali sposobne, a imenovali i unapređivali podobne i nesposobne, zašto nisu donosili zakone u interesu naroda i još stotinu pitanja „zašto“, a nakon svakoga će neodgovorni poželjeti da tlo ispod njih propadne!?

Hadžije su Allahovi, subhanehu ve te'ala, gosti, kao što stoji u sljedeća dva hadisa:

  عَنْ أَبيِ هُرَيْرَةَ أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: وَفْدُ اللَّهِ ثَلَاثَةٌ الْغَازِي وَالْحَاجُّ وَالْمُعْتَمِرُ (نسائي)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:
Tri su Allahova gosta:
   borac na Allahovu putu,
   hadžija i
   mu'temir (onaj koji obavlja umru)!

(Nesaija)

Bošnajci su za razliku od velikog broja drugih muslimana prije nepune dvije decenije punih 45 mjeseci bili Allahovi, dželle še’nuhu, gosti, u vrijeme kada su branili i oslobađali Domovinu i eto ih opet na hadžu i umri u svojstvu Allahovih, subhanehu ve te’ala, gostiju, radosni i puni nade, eto ih da u dava Harema upućuju iskrene dove za ummet, Domovinu, rodbinu, prijatelje, komšije i ukućane, eto ih suznih očiji i drhtavih glasova, da na mubarek mjestima daju zavjet Alahu da će svoju vjeru držati kao žeravicu na dlanu i da će nit vjere prenijeti na svoje potomke!
U drugoj predaji stoji:

  عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ عَنْ رَسُولِ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ أَنَّهُ قَالَ الْحُجَّاجُ وَالْعُمَّارُ وَفْدُ اللَّهِ إِنْ دَعُوهُ أَجَابَهُمْ وَإِنِ اسْتَغْفَرُوهُ غَفَرَ لَهُمْ  (إبن ماجه)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Hadžije i mu'temiri su Allahovi gosti, koji, ako Mu se obrate, On im prima dovu, a ako zatraže oprost, On im oprosti!" (Ibn Madždže)

Dani hadža su dani telbije koju iz dubina srca izgovaraju mu'mini, koji su došli iz dalekih krajeva  da veličajući Svoga Gospodara i obave još jedan farz. Telbija uistinu ima snažnu poruku u kojoj hadžija jezikom potvrđuje da se odazvao pozivu Stvoritelja svega. Zbog toga telbija treba odzvanjati u dušama hadžija sve do njihove smrti i treba ih sprječavati od grijeha kojima bi mogli biti iskušani u svakodnevnom životu.

Hadž, braćo i sestre izjednačava ljude i donosi poruke mira, jer su na hadžu, po vanjskom izgledu, isti predsjednici država i obični ljudi, ministri i njihovi potčinjeni, radnici i poljoprivrednici, pismeni i nepismeni... Svi ljudi u danima hadža imaju istu odjeću (ihrame), koja se sastoji od dva bijela čaršafa i u njima nema obilježja siromaštva ili bogatstva, kao ni položaja. 

Hadž privikava ljude na podnošenje teškoća, jer je hadž fizički napor i on zahtijeva i fizičku i psihičku snagu i kondiciju. Strpljivost u podnošenju teškoća na putu obavljanja hadža je jedna od odlika onih koji žele u ime Allaha, dželle še'nuhu, izvršiti ovu dužnost.

Hadž podsjeća ljude na Sudnji dan, gdje se prilikom obavljanja tavafa, sa'ja i pogotovo boravka na Arefatu dočarava Dan polaganja računa. Hadžije, dok su u ihramima, pojačano razmišljaju o Sudnjem danu, kada će svaka osoba položiti račun za svoja djela.

Hadž uči ljude preciznosti i čuvanju vremena, jer su to Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati, a svi propisi hadža su vezani za određeno vrijeme i mjesto i oni koji to ne učine na propisan način ne spadaju u one koji su izvršili ovaj farz. Hadž bi trebao učiti ummet na tačnost i odgovornost u poslu i životu. Allah, dželle še'nuhu, se u Suri El-'Asr zaklinje vremenom, a vrijeme je faktor o kojem muslimani već stoljećima ne vode dovoljno računa.

Hadž je godišnji kongres muslimana cijeloga svijeta i s hadža bi se trebale poslati poruke koje bi bile obavezujuće za svakog pripadnika ummeta, ma gdje bio, a posebno za muslimanske vladare!

Neka je svim hadžijama, Allahovim, subhanehu ve te’ala, gostima, Hadž mebrur, uz dove da budemo od onih koji će iznova izvršiti ovu islamsku dužnost i da naši potomci inša-Allah budu hadžije!

Braćo i sestre, predstojeći popis stanovništva je veliki ispit za nas Bošnjake, ispit poslije kojeg nema popravnih rokova, to je ispit na kojem ćemo inša-Allah pokazati visok stupanj naše svijesti, ispit koji treba da omuhuri našu borbu za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, to je ispit na koji u skladu sa mogućnostima valja doći sa različitih strana svijeta ili se treba zadužiti neko od rodbine, prijatelja i komšija da tu građansku dužnost obavi za nas, to je ispit od čijih rezultata će uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć ovisiti budućnost Bosne i Hercegovine.

Gospodaru, pomozi mudžahidima na Tvome putu! Pomozi našoj braći u Palestini, Siriji i na svakom drugom mjestu gdje su ugrožena prava muslimana! Primi naša dobra djela, a preko ružnih pređi, jer Tvoja milost nadilazi Tvoju srdžbu! Budi nam milostiv na Obećanom danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

06.10.2013.

POPIS ZA BOŠNJAKE ZNAČI “BITI IL’ NE BITI”

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

“Allah, zbilja, voli one koji se bore na Njegovu Putu u redovima kao da su zdanje čvrsto!” (Es-Saff, 4) “Brinite se o sebi! Ako ste na Pravom putu, neće vam naškoditi onaj koji je zalutao!” (El-Ma’ide, 105) “A ako strpljivi budete i Allaha se bojite, njihova spletka vam ništa naškoditi neće.” (Ali ‘Imran, 120) “O vjernici! Na oprezu budite!” (En-Nisa’, 71)

 

POPIS ZA BOŠNJAKE ZNAČI “BITI IL’ NE BITI

Tačno prije dvadeset godina (27-28. septembra 1993), u Sarajevu je održan Bošnjački sabor, na kojem je Bošnjacima vraćeno njihovo povijesno ime. Nakon što su muslimane na razne načine prisiljavali da se izjasne kao “Srbi”, “Hrvati” ili “Neopredijeljeni”, na reakciju iz UN da ne može postojati u Evropi narod “Neopredijeljeni”, prilijepiše im i izmišljenu nacionalnost “Musliman”. Dakle, činiše sve da se ne zovemo svojim historijskim imenom BOŠNJACI, koje je staro, kao i Bosna, preko hiljadu godina.

 

Na historijskom popisu stanovništva, od 01. do 15. oktobra 2013. godine, bosanskohercegovački muslimani će se moći slobodno identificirati kao BOŠNJACI. Tako smo imenovani i u Dejtonskom mirovnom sporazumu. I Milošević i Tuđman, koji htjedoše da unište Bosnu i Bošnjake, Dejtonskim mirovnim sporazumom su priznali i Bosnu i Bošnjake.

 

Sada nam se pruža prilika, koju je haram propustiti, da potvrdimo ono što je i svijet priznao i potvrdio, a to je da smo mi BOŠNJACI. Do prije stotinjak i nešto godina, svi stanovnici Bosne su bili Bošnjaci, pa su katolike preveli u Hrvate a pravoslavce u Srbe. Bošnjaci su najstariji narod u Bosni i Hercegovini, a nacionalnost po vjeri ne postoji i bila je izmišljena da bi se Bosna mogla podijeliti i uništiti.

 

Bošnjaci su narod,  a samo narodi imaju državu a ne vjerske skupine. Sve dok postojiš kao narod, sve dok postojiš kao BOŠNJAK, ne mogu ti Bosnu oteti, podijeliti ni uništiti. Kao BOŠNJAK, ti si domaćin u Bosni, svoj na svome, u svojoj vjeri, na svojoj grudi. I ti si ovdje najstariji. Griješe kad kažu da je Evropa samo kršćanska. I Evropa i Bosna i Hercegovina pripadaju svim narodima koji u njima žive. Nije Evropa kolijevka kršćanstva. Kršćanstvo je došlo u Evropu sa Bliskog istoka, pa ako su Evropljani mogli primiti kršćanstvo, zašto isto tako slobodno ne bi mogli primiti  i islam?

 

Dakle, poštovani Bošnjače, imaj svoj dignitet i drži do sebe. Ako ti ne budeš poštovao samog sebe, zar možeš očekivati da te drugi poštuju?! S ponosom kaži da si po nacionalnosti BOŠNJAK, da ti je vjeroispovijest ISLAMSKA, a maternji jezik BOSANSKI. Tu nipošto ne smiješ pogriješiti. To su tri mete u koje moraš pogoditi. Ti si BOŠNJAČE pametan i mudar, pa ne dozvoli da te drugi nasuču i prevare. Ako nas prevare, pa umjesto većine postanemo manjina, ne piše nam se dobro. Ne gine nam genocid ponovo. Odgovorno pristupimo popisu radi sebe, radi svoje djece, unučadi i pokoljenja koja dolaze. Nipošto ne dozvoli da nas zadesi sudbina muslimana Endelusa/Španije. A znaj da su muslimani živjeli u Španiji skoro 800 godina i bilo ih je oko osam miliona. A ko ih danas spominje?!

 

Historija samo registruje imena a ljudi su skloni zaboravu. Ne popišemo li se kao BOŠNJACI, te svojom neodgovornošću i vlastitim izborom dozvolimo da postanemo manjina, postoji opasnost da nestane Bosne i Bošnjaka. Samo izjašnjavanjem kao BOŠNJACI spašavamo Bosnu i sebe kao narod. To nam je farz, obligatna dužnost. Inače nam hiljade šehida, koji su prolili svoju krv za odbranu Bosne i Hercegovine, neće nikada halaliti. Moj dobri BOŠNJAČE, znaj da za nekoliko godina niko se neće ni sjećati da se Srbinje zvalo Foča, Kneževo Skender Vakuf, Tomislavgrad Duvno itd. 

 

Ako se Reisul-ulema, sve muftije, svi glavni imami, svi imami, sve mutevelije, profesori, doktori, naučnici, akademici… izjašnjavaju kao BOŠNJACI  i savjetuju da se tako popišemo, čemu onda sumnja i bojazan? Pa, valjda su oni pametni i znaju šta je za nas dobro a šta nije. Zar bi se oni svojim vlastitim rukama bacali u propast? Subhanallah.

 

Iskoristimo ovu priliku koja nam se ukazuje samo sada, jer sutra je kasno. Znaš ti to i svjestan si kakvu katastrofu mogu prouzrokovati neoprostive greške. Sada niko ne smije pogriješiti. Radi se o “biti il’ ne biti”!! Dakle, il’ će nas biti biološki, il’ nam prijeti nestanak, kako je prijetio Karadžić. Znaš to!

 

Nećeš valjda dozvoliti da nestanemo, i to svojim vlastitim izborom?! Do nas je kako ćemo se popisati. Tako mi Allaha, samo je do nas! Slobodan si da napišeš šta hoćeš. Niko ti ništa ne smije prigovoriti. Sada si svoj gospodar! Budi ono što jesi – BOŠNJAK!

 

I bosanski Bošnjaci, i bosanski Srbi, i bosanski Hrvati, i ostali, su svi Bosanci za druge države, ali smo unutar Bosne konstitutivni narodi. Popis nije ni političko ni vjersko pitanje. Nisu to ni izbori pa hoćeš-nećeš izaći. Tu se mora izaći i popisati, i to kako treba popisati. Apsurdno bi bilo da mislimo isto, ali je danas sudbonosno, ma ko mi bili, ma kojoj stranci pripadali, ma šta radili, ma kakvu funkciju obnašali, bili vjernici ili ateisti, agnostici ili sekularisti, sada je bitno da budemo isti po ubjeđenju. Sve razlike se sada tope i nestaju. Sada smo svi jedno – BOŠNJACI.

 

Cilj nam je isti: OPSTANAK DRŽAVE Bosne i Hercegovine u kojoj će svi biti jednakopravni građani sa istim pravima i dužnostima. Cilj je i OPSTANAK nas kao Bošnjaka a ne NESTANAK, ne daj Bože. Kamo sreće da imamo američku situaciju gdje su svi tamošnji narodi (njih stotine) Amerikanci, bez obzira na vjeru i druge identitete. Da su bogdo i u Bosni i Hercegovini svi pravoslavci, i svi katolici, i svi muslimani, i svi jevreji i drugi samo Bosanci. Ali svi redom. Nažalost, nije tako. Svi pravoslavci će sigurno biti Srbi, svi katolici Hrvati…a samo od BOŠNJAKA se traži, ili im se daje mogućnost, da budu “Bosanci”, ”Bosanci i Hercegovci”, “Muslimani” ili “Ne izjašnava se”, te na taj način idu pod “Ostale”, što će umanjiti broj BOŠNJAKA. A što manje Bošnjaka, to manja Bosna i Hercegovina. Dakle, naš interes je da svi budemo BOŠNJACI.

 

“Načrtanije”, SANU i drugi ne odustaju od uništenja Bosne i Bošnjaka. To potvrđuje 11 genocida nad nevinim Bošnjacima, koji poštuju svačiju vjeru i opredijeljenost, ali drže i do svog identiteta. Umjesto da svi ljudi budu kao jedna porodica, ljudska globalna familija, Božija bića, koja će različitosti spajati, zbližavati i ujedinjavati, mi smo u našoj domovini Bosni i Hercegovini imali klanja, silovanja, rušenja, paljenja, progone – pakao na Zemlji. Imali smo sve ono što je Uzvišeni Bog zabranio, i čemu se protivi zdrav razum.

 

Neka nas ne zbunjuje riječ “nacionalnost”, jer je narod naša riječ a nacionalnost strana, a znače isto. BOŠNJACI su narod koji postoji, kao i Bosna, preko hiljadu godina. Bošnjaci imaju svoju državu i dužnost je da je branimo. Popisom i pravilnim popisivanjem se brani Bosna i Hercegovina. Popis je naša najveća odgovornost. Dužnost svih nas je da se borimo za ime BOŠNJAK, vjeru ISLAM i jezik BOSANSKI.

 

Svih 46 stavki su važne, a ključne stavke su od 1 do 7 i  od 24 do 27. Popišite i svoju imovinu, i neka vas ne plaše porezima. Nekada su Bošnjaci u BiH posjedovali 93,5% zemlje, a trećina obradive zemlje je pripadala vakufu. Otkud onda hrabrost Karadžiću da izjavljuje da Srbi posjeduju 75% bh. teritorije?! Ako ne popišemo svoju imovinu kako treba, može se i desiti to o čemu on i njemu slični sanjaju.

 

Poštovani Bošnjaci, budimo pravilno popisani da ne bi bili otpisani. Pazite da od Bošnjaka, kojih po statistikama ima u BiH oko 53%, ne bi postali manjina! Mi imamo svoju domovinu i svoje ime. Popis je naša sudbina. Iskoristimo je sebe radi, svoje djece i svojih pokoljenja. Popravnog nema a kajanje neće koristiti. Budimo ono što smo hiljadu godina – BOŠNJACI, vjera nam je ISLAM, a jezik BOSANSKI.

 

Uzvišeni Bože, ujedini naša srca, rasvijetli naš um, uputi nas da ispravno postupimo, sačuvaj našu državu, naš narod, popravi stanje nabolje među svim građanima naše zajedničke Bosne i Hercegovine, oprosti nam grijehe, primi naše pokajanje i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima. Uzvišeni Allahu, budi svjedok da sam prenio i svoju misiju ispunio, a učini one do kojih ova poruka dopre da se odazovu radi svog i opstanka svoje Države. Amin, ja rabbel-’alemin!

 

Abdullah Hodžić, imam Bijele džamije u Gračanici, 27.09.2013. god.

06.10.2013.

ZNAČAJ PORODICE U ISLAMU - hutba 1.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini – Medžlis IZ-e Sarajevo – džamija Kralj Fahd –                                            

hutba: 20/2013 – 07. ševval 1434.H. / 13. septembar 2013.g.

ZNAČAJ PORODICE U ISLAMU - hutba 1.

 

Braćo i sestre u islamu, vi koji ste svjesni prolaznosti i ništavnosti dunjaluka i važnosti i težine Dana polaganja računa i ljepota dženneta i strahota džehennema, vi koji ste ubijeđeni da je porodica temelj zdravog društva i Države, vi koji se trudite da sačuvate sebe i porodice od vatre, u današnjoj hutbi se inša-Allah kroz ajete i hadise družimo na temu Značaj porodice u islamu!

Porodica predstavlja najvažniju kariku u široj društvenoj zajednici i u ovisnosti od uticaja porodice na pojedinca, taj član će uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć imati pozitivnu ili ne dao Allah negativnu ulogu u društvu.

Allah, dželle še'nuhu, je uspostavio red u svemu, pa je odredio da se kroz bračnu zajednicu uspostavlja međusobna ljubav i održava ljudski rod, te je svaki drugi odnos neprirodan i nelegalan. Shodno tome, neprirodno i nelegalno je i to da se sklapaju ili uspostavljaju bračne i druge veze između lica istoga spola, kao što je to slučaj u ovom našem vremenu, u kojem se narodi i države natječu u tome ko će inovirati novi grijeh ili unaprijediti postojeći. S' toga su mnoge države i ozakonile homoseksualizam i lezbejstvo, te se dešava da pojedinci sklapaju brakove sa licima istoga spola ili čak sa stvarima i to sve u skladu sa važećim zakonskim propisima dotične zemlje. Zbog takvih grijeha su braćo i sestre uništavani narodi prije nas, a najupečatljiviji primjer je narod Luta, alejshis-selam, o čemu Kur'an govori na više mjesta.

Allah, subhanehu ve te'ala, u 21. ajetu Sure Er-Rum kaže:

وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُمْ مِنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُمْ مَوَدَّةً وَرَحْمَةً إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآيَاتٍ لِقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ (سورة الروم:21)

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju! (Suretu Er-Rum:21)

Svaki bračni drug u drugom bračnom drugu treba da nađe sebi smiraj, a moralni supružnici temelje svoj zajednički život na međusobnoj ljubavi u ime Allaha, dželle še'nuhu, pažnji i pomoći. To je ta stabilna veza, koja ide još dalje i najbliža je ljubavi prema sebi, za koju Kur'an kaže:

...هُنَّ لِبَاسٌ لَكُمْ وَأَنْتُمْ لِبَاسٌ لَهُنَّ... (سورة البقرة:187)

 ... one su vaša odjeća, a vi ste njihova odjeća... (Suretu El-Bekare: 187)

Kako je samo slikovit ovaj Kur'anski ajet, koji za supružnike kaže da su jedno drugome odjeća! Međusobnu ljubav povećava rađanje djece, ljubav prema njima i njihov odgoj i obrazovanje. Sve se to može u potpunosti ostvariti uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć, nježnom majčinskom ljubavlju i pažnjom i očinskim zalaganjem da obezbijedi normalne uslove za život. To je najbolja atmosfera za jednu porodicu, a niti u jednom uređenju žena nema časnije mjesto, nego u islamu.

U prilog tome je predaja u kojoj stoji da je Esma kćerka Jezida El-Ensarije došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla mu: „Allahov Poslaniče! Allah te poslao i muškarcima i ženama, pa smo posvjedočili tvoje poslanstvo i slijedimo te. Mi žene smo vezane za čuvanje kuća, boravimo u njima i nosimo djecu, a muškarci imaju prednost u pogledu džemata, slijeđenja dženaza i džihada. Kada odu u džihad mi im čuvamo imetke i odgajamo im djecu. Hoćemo li biti nagrađene kao oni o Allahov Poslaniče?" Okrenu se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, licem prema ashabima i reče: "Jeste li čuli ijednu ženu da ljepše pita o vjeri od ove žene? Idi Esma i prenesi drugim ženama da je zaista vaša poslušnost mužu, nastojanje da on bude zadovoljan sa vama i činjenje onoga sa čime se on slaže, ravno onome što si spomenula vezano za muškarce!" Okrenula se donoseći šehadet i tekbir.

Uistinu su ove riječi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, velika lekcija ženama i muškarcima! Zamislite da žena zbog lijepog ponašanja prema svome mužu i udovoljavanju njegovim željama, koje su u skladu sa šerijatom, ima nagradu za: džemat, džihad i slijeđenje dženaze, kao i njen muž. Neka se zato trude naše žene, majke, sestre i kćeri da postignu ovako velike nagrade! Neka imaju na umu ove riječi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i neka ih prenose drugima! 

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:

عَنِ ابْنِ عُمَرَ رَضِي اللَّه عَنْهُمَا: "سَمِعْتُ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ يَقُولُ: "كُلُّكُمْ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْإِمَامُ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالرَّجُلُ رَاعٍ فِي أَهْلِهِ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ وَالْمَرْأَةُ فِي بَيْتِ زَوْجِهَا رَاعِيَةٌ وَمَسْئُولَةٌ عَنْ رَعِيَّتِهَا وَالْخَادِمُ فِي مَالِ سَيِّدِهِ رَاعٍ وَمَسْئُولٌ عَنْ رَعِيَّتِهِ." (بخاري)

Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: "Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate. Vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva. Čovjek je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju. Žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje. Sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje." (Buharija)

Da li i mi ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li su naše žene čobanice u našim kućama ili su sve drugo do to što bi trebale da budu? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?

Koliko je braćo i sestre čuvara koji ne čuvaju ono što bi trebali čuvati, a bave se svim i svačim, na račun "općih" ili govoreći na mikro planu "bošnjačkih" interesa"!!! Mnogo je pojedinaca koji se kriju iza nekih općih interesa, koji se na kraju opet svedu samo na ono lično, a teško onima koji zloupotrebljavaju povjerene im dužnosti i koji osim sebe nikoga drugog ne vide! Teško onima koji nemaju respekta prema: šehidima, jetimima, roditeljima i suprugama šehida, invalidima, demobilisanim borcima, muhadžirima, miskinima, fakirima, prezaduženim, nezaposlenim i svim ucvijeljenim Bošnjacima!

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, za one koji lijepo ophode prema svojoj porodici, kaže da su najbolji, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Tirmizija:

عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أَنَّ رَسُولُ اللَّهِ صَلَّى اللَّه عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "خَيْرُكُمْ خَيْرُكُمْ لِأَهْلِهِ وَأَنَا خَيْرُكُمْ لِأَهْلِي..." (ترمذي)

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: «Najbolji od vas je onaj ko je najbolji prema svojoj porodici, a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.» (Tirmizija)

Braćo i sestre! Budimo istinski čuvari naših porodica, rađajmo djecu i ne bojmo se za njihovu nafaku, nadijevajmo im lijepa imena, hranimo ih i oblačimo samo halal imecima, podučavajmo ih islamu, obrazujmo ih i pripremajmo ih da budu dostojanstveniji i bolji čuvari Allahove, dželle še'nuhu, vjere i krvlju plaćene Bosne i Hercegovine, od nas, pazimo na naše supruge i ne opterećujmo ih više nego što mogu podnijeti i budimo im zahvalni što nam rađaju djecu, podižu ih i odgajaju, što čuvaju svoju i našu čast i budimo ponosni i časni muslimani! 

Allahu, pomozi svim ugroženim i potlačenim ljudima, a među potlačenima je najviše muslimana, pomozi posebno onima u: Palestini, Siriji, Egiptu i Iraku, ponizi one koji ponižavaju tvoju vjeru, uništi one koji obeščašćuju muslimanke i učini ih ibretom onima koji dolaze, pomozi nam da sačuvamo svjetlo islama, ne dopusti da od nevjernika i munafika budemo poniženi ili poraženi, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!

و السلام عليكم و رحمة الله!

23.04.2013.

Nasihat svim džamijskim imamima

Imam jednog džemata ima veliku ulogu a ujedno i veliku obavezu – koja će uroditi lijepim i ukusnim plodom ako se izvrši na pravi način, stoga je svaki imam treba biti svjestan te svoje uloge i obaveze, i ne smije se nikako poigravati s njom, a ja ću pokušati da je sažmem u nekoliko tačaka:

 

 

Znanje imama (fikhul-imameh):

 

1. Dati imametu i namazu njegovo stvarno pravo/hakk; praktikovati i slijediti sunnet Muhammeda, s.a.v.s., u svemu tome, imajući stalno na umu da smo u poslu izvršavanja obaveze i da je neophodna iskrenost pri djelu.

 

2. Upoznati se sa propisima imameta i namaza stalno se nadograđujući u ovim pitanjima, uz redovno i ponovno razmatranje pojedinih propisa vezanih za imamet i namaz; trebaju se skupljati i iščitavati fetve eminentnih učenjaka po pitanju imameta i namaza, a ja bih ovom prilikom predložio i jedno djelo na tu temu od šejha El-Sedhana: ''Greške prilikom obavljanja tahareta i namaza''.

 

3. Poštovati sunnet Muhammeda, s.a.v.s., kada je u pitanju dolazak na namaz kao i odlazak sa njega, kao i redovnost u praktikovanju namaskog zikra itd. Imam je uzor kada su ove stvari u pitanju.

 

4. Smirenost, umjerenost i skrušenost kada je obavljanje namaza u pitanju, uz dužno poštovanje sunneta Muhammeda, s.a.v.s., pri tome. Dakle, niti će se praktikovati žurba koja kvari namaz, niti odugovlačenje koje namaz može učiniti dosadnim!

 

5. Praktikovati klanjanje pritvrđenih namaskih sunneta, u džamiji ili kod kuće, uz naznaku da su namaski sunneti jedan vid zaštite i ograde koja čuva farz-namaz od svega što ga može ugroziti!

 

 

Bonton imama (edebul-imameh):

 

1. Redovnost u obavljanju imamske dužnosti bivajući primjerom ostalim džematlijama u tome, i to na taj način da izostajanje ili kašnjenje imama u obavljanju namaza nije njegova odlika.

 

2. Ne izostajati sa namaza!

 

3. Ne izostajati – posebno sa sabah i ikindija-namaza, čuvajući sebe daleko od loših mjesta, kao i mjesta ''rekla-kazala''. Kroz ove namaze posebno se gleda na imama jer je u globalu u tom vremenu kod kuće.

 

4. Ako se bude u potrebi za izostajanjem sa namaza, zbog putovanja ili neke druge obaveze, treba se naći prikladna zamjena za imamet u džamiji, a ako se osjeti da se neće moći stići na namaz – pozvat ćemo mujezina ili nekog drugog da mu javimo da nećemo stići, kako džematlije ne bi mnogo čekale na imama.

 

5. Klanjati farz-namaz na vrijeme – bez kašnjenja ili žurenja, posebno uzimajući u obzir mesdžide i džamije koji se nalaze na trgovima i pijacama, ili u blizini bolnica, škola...

 

6. Ako primijetimo da se džemat već okupio, može se mujezinu predložiti da uči ikamet i dva-tri minuta prije odreðenog vakta za farz-namaz, kako se džemat ne bi oneraspoložio zbog sjedenja i čekanja.

 

7. Što manje se izlagati nepotrebnom putovanju ili kašnjenju jer se to odražava na imamet i džemat, a ako se bude moralo putovati ili kasniti, onda treba naći prikladnu zamjenu.

 

8. Imam se mora kititi lijepim ahlakom i ponašanjem i mora biti uzor drugim ljudima i mora im biti omiljen i drag. Na ljude najviše utječe lijepo i umjesno ponašanje. Lijepo ponašanje su vrata kroz koja se ljudi približavaju imamu. U opisu Poslanika, s.a.v.s., stoji: ''Ti si, Muhammede, na izvanrednom stepenu lijepog ponašanja i morala!“ Lijep ahlak je uz bogobojaznost i takvaluk nešto najteže na Mizanu – Vagi djela, na Sudnjemu danu, stoga nikako ne smijemo zaboravljati na ovo.

 

9. Interesovati se za lične potrebe džematlija posebno onih koji su muhtadžni ili koji nailaze na izvjesne poteškoće u životu uz nastojanje da se te potrebe riješe. Svako naselje – džemat ima i izvjesne probleme i neke svoje potrebe; imam mora biti u toku svega toga i  mora izlaziti u susret muhtadžnima i bolesnima i dužnim ljudima. Imam mora održavati kontakte sa uglednicima i funkcionerima svoga mjesta kako bi se bolje angažovali u pogledu zapošljavanja nezaposlenih ili liječenja bolesnih. Imam mora raditi na mirenju komšija, na mirenju supružnika, na popravljanju ahlaka i ponašanja svih ljudi – u svemu tome je velika nagrada kao i obostrana ljubav, respekt i poštovanje.

 

 

Imam i da'vetske aktivnosti

 

1. Imam, ako je upućen u detalje nekog bitnog događaja, mora ga ukratko sa svojim džematom prokomentarisati; ako primijeti nešto što nije na mjesto kod džematlija, mora im skrenuti pažnju na to. Imam mora navikavati svoj džemat na iskrenost u riječima i djelima i da se čuvaju licemjerstva, i da ne očekuju od drugih da ih hvale i da im se zahvaljuju zbog dobrih djela koja čine. Allah je Onaj Koji nagrade daje, mada ovo ne znači da se dobro neće pripisati onome ko ga je činio! – ali, to nas ne smije odvesti u oholjenje nad ostalima, zbog toga što je Allah, dž.š., taj od koga potječe svako dobro. Sa Allahom, dž.š., se isplati trgovati (vi Njemu podajte iskrenost srca i dobro djelo, a On će vama zauzvrat dati Džennet! op.prev.)

 

2. Osnovati džamijsku biblioteku radi čitanja ili iznajmljivanja knjiga.

 

3. Organizovati i neke aktivnosti za žene poput prigodnih predavanja ili okupljanja ili halki Kur'ana ili takmičenja i sl., uz saradnju sa nadležnim odborom islamske zajednice toga mjesta.

 

4. Pronaći neku ženu, učenu i lijepog ahlaka, koja će biti uposlena pri odboru islamske zajednice nekoga mjesta ili pri nekoj školi koja će pozivati i bodriti ostale žene određenog džemata na učenje Kur'ana i studiranje islama.

 

5. Uspostaviti halke za učenje Kur'ana i svega što je u uskoj sprezi sa učenjem poput organizovanja izleta i ekskurzija za polaznike ili one koji su najbolji, unutar svoje zemlje ili van nje – na hadždž ili umru npr..

 

6. Dovoditi daije i predavače sa strane koji će se obraćati džematu u džamiji i na drugim mjestima dotičući se tema koje su bitne za muslimane nekog mjesta ili vremena.

 

7. Organizovati takmičenja za džematlije i djecu – polaznike mekteba i halki, na kraju svakog mjeseca ili dva, uz dodjelu prikladnih nagrada.

 

8. Sarađivati s ostalim aktivistima na polju islama iz jednog mjesta uz zajedničku podjelu knjiga, CD-ova, kaseta, časopisa, i uz organizovano posjećivanje i savjetovanje onih koji ne obavljaju namaz kao i onih koji rade druga loša djela.

 

9. Sarađivati sa imamima ostalih mesdžida i džamija, kada je organizovanje da'veta u pitanju, uz redovne sjednice i druženja, kako bi se hajr dostavljao svim džematlijama.

 

10. Obratiti pažnju na da'vetske reklame i pozivnice i sličice koje se kače ili postavljaju u džamijama, uz obezbjeđivanje praktičnih oglasnih tabli, kako u džamijama tako i u čaršiji.

 

11. Iščitavati džematlijama određene tekstove (tefsir ajeta, hadise, fetve uleme itd.), shodno potrebi, prije ili poslije određenog namaza, makar jedanput sedmično, kako bi se širilo znanje o dinu, što pozitivno djeluje na društvo u cjelini.

 

12. Interesovati se za da'vetska putovanja i posjete, kao i za putovanje na hadždž i umru uz neophodnu organizaciju svega toga.

 

13. Interesovati se za posebne dane – dane hadždža ili ramazana ili ostalih bitnih događaja kako bi se podsjetili na njihove poruke i pouke.

 

14. Interesovati se za strance u našemu mjestu, nebitno jesu li radnici u pitanju ili posluga i sl., i nebitno jesu li oni muslimani ili nemuslimani, uz obezbjeđivanje knjiga ili materijala koji su bitni za njih i to na njihovom jeziku, ako postoji potreba za tim, uz organizovanje posebnih prigoda za njih i rješenja za njihove probleme uz lijepo ponašanje prema njima, što će se tražiti i od ostalih džematlija.

 

 

Imam i društvene aktivnosti

 

1. Uključiti penzionere u aktivnosti u nekom mjestu ili naselju.

 

2. Savjetovanje/šura – i ne držati se strogo svoga mišljenja nebitno jesu li sitnice ili krupne stvari u pitanju. U suprotnom će se tako ponašanje smatrati jednom vrstom oholosti koja zna biti odbojna i koja zna proizvesti mržnju džematlija prema imamu, što kasnije može utjecati na nestanak hajra ili pak na omraženost prema samoj džamiji.

 

3. Jačanje veza sa odgovornim ljudima iz nekoga mjesta i korištenje istih u misionarske ili socijalne svrhe u upravama u kojima rade.

 

4. Ukazivanje počasti i respekta prema uglednicima jednog mjesta uz lijepu saradnju sa njima, što se često zna vratiti džematu sa velikim hajrom i dobrom.

 

5. Družiti se sa komšijama mjesečno ili nedjeljno – jedno od najplodonosnijih poteza koje jedan imam može povući.

 

6. Okupljanje trgovaca i odgovornih ljudi nekog mjesta, mjesečno ili sporadično, ili direktora i upravnika školi – da'vet i pozivanje zahtjeva materijalnu i moralnu pomoć, jer se hajr ne može dostaviti drugima ako se prethodno ne uklone barijere sa puta.

 

7. Imam mora održavati kontakt sa svojim rođacima i prijateljima, mjesečno ili nedjeljno, i to ne samo iz svojega džemata već i šire.

 

8. Imam mora iznaći redovna sredstva iz kojih će moći da snosi troškove podjele knjiga, brošura, časopisa, kaseta, CD-ova, nagrada za takmičenja...

 

9. Imam mora organizovati džemat svoga mjesta ili naselja u sprovedbi nekog hairli projekta ili djela, ili da se možda suprotstave nekoj negativnoj pojavi u društvu (zinaluk, droga, krađe, tuče...).

 

10. Otvoriti saradnju sa već postojećim institucijama u nekom mjestu ili naselju radi ostvarenja opće koristi cijele zajednice, a na prvom mjestu su sljedeće institucije i organizacije:

 

a) Organizacije za naređivanje dobra i odvraćanje od zla – koje su zaslužne za ostvarenje velikog hajra i sprečavanje velikog šerra u mjestima u kojima se nalaze.

 

b) Institucije policije koje su zadužene za suzbijanje kriminala, mafije i droge, kontrolu saobraćaja, hvatanja ubica i lopova, za suzbijanje trgovine ljudima, uklanjanje alkoholičara iz javnog saobraćaja, smirivanje nereda i tuča itd.

 

c) Centri za da'vu i pozivanje stranaca – nemuslimana.

 

d) Humanitarna društva.

 

e) Općine sa svojim službama.

 

f) Školske i bolničke ustanove itd.

 

 

Izvor: www.saaid.net

 

Ibrahim b. Abdul-Muhsin el-Fulejdž

 

 

Preveo: Profesor fikha Sead ef. Jasavić - Imam "Sultanija" Džamije, Plav

07.12.2012.

Preporod Zenica u Finskoj, I dio

U subotu 17.11.2012 i u nedjelju 18.11.2012, grupa umjetnika Kulturne zajednice "Preporod" iz Zenice je Bosnjackoj i Finskoj publiki izvela zanimljiv kulturno-umjetnicki program.

Preporod Zenica u Finskoj, I dio.

video snimak br. 1. na linku:

http://youtu.be/G-9LK6H_baU

13.02.2012.

Historija Bosne i Hercegovine; genocidi... Bosnia and Herzegovina: Everything you need to know... - BosniaFacts.info


Historija Bosne i Hercegovine; genocidi...

Bosnia and Herzegovina: Everything you need to know...

BosniaFacts.info

http://www.bosniafacts.info/web/index.php

13.02.2012.

Facts abour Srebrenica

Facts abour Srebrenica

 

In June 2005, during cross-examination of a witness in the case against Slobodan Milošević[1] at the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, the court viewed video footage showing a Serbian paramilitary unit, calling itself the Scorpions, execute six Bosnian Muslim men and teenagers captured after the fall of Srebrenica in 1995. The images of Serbian soldiers tormenting and then shooting the Bosnian Muslim prisoners, whose hands were tied behind their backs and who offered no resistance before being shot, broke through the wall of silence and denial about the subject of Srebrenica in Serbia and Montenegro. The Serbian Government condemned the killings, and the Serbian War Crimes Prosecutor acted swiftly to detain a number of suspects allegedly complicit in the murders of these six men.

 

There is a multitude of evidence publicly available that proves that Bosnian Serb and other forces executed 7,000 to 8,000 Bosnian Muslim prisoners from Srebrenica in one week in July 1995. Despite this, there are still many people in Serbia and Montenegro who try to deny the full enormity of the crime that Bosnian Serb military, police and other forces (including, allegedly, forces from Serbia) committed. They argue that the actual number of dead is exaggerated, that ‘only’ around 2,000 died. They also argue that most of these 2,000 dead were casualties of war—Bosnian Muslim soldiers killed in battle. Some who are even bolder, claim that it was a 'crime of passion'—revenge for all those Serbs killed in the villages around Srebrenica. Still others claim that what happened at Srebrenica was not genocide. The Tribunal has proved beyond a reasonable doubt that each of these claims is wrong.

 

The massacre that occurred in Srebrenica in July 1995 was the single worst atrocity committed in the former Yugoslavia during the wars of the 1990s and the worst massacre that occurred in Europe since the months after World War II. This is why the ICTY, which was established in 1993 to try those most responsible for serious violations of international humanitarian law committed in the former Yugoslavia since 1991,[2] has invested a great deal of time and effort in investigating what happened in Srebrenica and bringing those responsible to justice. The ICTY has issued indictments against 19 individuals for crimes committed in Srebrenica, all but one of which are against high-level perpetrators—those who planned and ordered the killing operation. So far, the Tribunal has completed trials and appeals against three accused: General Radislav Krstić, commander of the Republika Srpska Army (VRS) Drina Corps, Dražen Erdemović, a VRS soldier with the 10th Sabotage Detachment and Dragan Obrenović, deputy commander of the VRS Zvornik Brigade. Erdemović and Obrenović admitted their participation in the Srebrenica killings. The facts about Srebrenica contained in the judgements against Krstić,[3] Erdemović[4] and Obrenović[5] have been established beyond a reasonable doubt.[6]

 

In particular, in its proceedings against these three accused, the Tribunal has found beyond a reasonable doubt that Bosnian Serb and other forces killed between 7,000 and 8,000 Bosnian Muslim men and boys between approximately 11 and 19 July 1995. The Tribunal has established beyond a reasonable doubt that the vast majority of those killed were not killed in combat, but were victims of executions. The Tribunal has established beyond a reasonable doubt that the killings did not occur in a moment of passion, but were the product of a well-planned and coordinated operation. Finally, the Tribunal has established beyond a reasonable doubt that the killing of 7,000 to 8,000 Bosnian Muslim prisoners was genocide.

 

The Number of Dead

 

The Tribunal has determined that the number of Bosnian men and boys killed in Srebrenica is between 7,000 and 8,000. In order to come to this conclusion, the Judges in the Krstić case accepted and reviewed a great deal of evidentiary material.

 

Exhumations

 

Among the evidence that the Judges used to establish the number of people the Bosnian Serbs killed was that from the mass graves where the victims were buried. The Chamber reviewed evidence from 21 mass graves that had been exhumed by the ICTY from 1996 to 2000.[7] Of these, 14 were “primary gravesites”, where the victims’ bodies had been buried immediately after they were killed. Bosnian Serb forces subsequently disturbed eight of these primary gravesites in an attempt to cover up their crimes: during a period of several weeks in September and October 1995, they removed bodies from the primary graves and reburied them in other locations that are referred to as “secondary gravesites.” Seven of the 21 mass graves were such “secondary” burial sites.

 

Determining the exact number of bodies in each of the mass graves was a very difficult task, which was complicated by the fact that Bosnian Serb forces mutilated and dismembered many of the remains when they used heavy machinery to exhume and rebury them.[8] Thus body parts from the same person could be found in two separate mass graves—a primary and a secondary one.

 

Nevertheless, the forensic experts were able to determine the minimum number of bodies contained in all the discovered graves. That number was 2,028 victims.[9] At the time the Judges in the Krstić trial issued their Judgement in August 2001, they noted that the Prosecution had identified 18 other mass graves that had not yet been exhumed.[10] In other words, the Judges recognized at that time that 2,028 exhumed bodies do not represent the sum total of the Bosnian Muslim men and boys killed at Srebrenica.

 

Demographic Expert

 

The Trial Chamber in the Krstić case heard evidence from a demographics expert whose task it was to determine the number of people who have been reported as missing from Srebrenica. The demographics expert cross-referenced the list of missing persons of the International Committee of the Red Cross with other sources, including lists of those who were missing or

killed before July 1995, and other data that shows who was alive after. In this way, he was able to make sure that his figures could only refer to those who were missing as a result of the massacres at Srebrenica in July 1995. Based on this research, he testified that a conservative estimate of the number of people missing from Srebrenica is 7,475.[11]

 

Intercepts

 

The Trial Chamber in the Krstić case heard evidence of intercepted conversations between VRS soldiers, including the accused, which corroborates the fact that Bosnian Serb forces killed between 7,000 to 8,000 Bosnian Muslim prisoners.

 

As has become standard practice in modern warfare, both the VRS and the Bosnian Army (ABiH) monitored enemy communications. The VRS had secure means of communication, but they did not always work and took longer to set up, so the officers often used unsecured lines because they were quicker. Intelligence officers from the ABiH intercepted conversations over such lines and transcribed them. These recordings were then submitted to the Tribunal’s Office of the Prosecutor.[12]

 

Determining the authenticity and reliability of such intercepts is a long and detailed process: the Trial Chamber heard direct evidence from the Bosnian Army personnel who were transcribing the conversations. It also heard about the Prosecution’s efforts to determine whether the transcripts were reliable and genuine, including their efforts to find evidence from other sources to corroborate the information from the transcripts.[13] As a result, not all the intercepts could be admitted as evidence, but those that were showed a conclusive story. Of the intercepts that were admitted as evidence in the Krstić case, the Trial Chamber found the following to be particularly significant in determining the number of Bosnian Muslims the Bosnian Serb forces took prisoner and killed:

 

• One intercepted telephone conversation from 1730 hours on 13 July 1995 shows that in that moment the Bosnian Serb forces had captured around 6,000 people.[14] Consistent with this, around 14 July Colonel Radislav Janković, from the VRS General Staff, told a Dutch battalion soldier that they had captured around 6,000 POWs.[15]

 

• On 18 July 1995, an unidentified Bosnian Serb stated in an intercepted conversation that of the 10,000 military aged men who were in Srebrenica, “4,000-5,000 have certainly kicked the bucket.”[16]

 

• The Trial Chamber also had an intercepted conversation between General Krstić and ICTY accused VRS Colonel Ljubiša Beara at 1000 hours on 15 July 1995, the middle of the killing operation. In it, Beara asks Krstić for more men. He states “I don’t know what to do. I mean it, Krle [Krstić’s nickname]. There are still 3,500 “parcels” that I have to distribute and I have no solution.” Krstić replies, “Fuck it, I’ll see what I can do.” From other intercepted telephone conversations, the Prosecution was able to show that the word “parcel” means Bosnian Muslim prisoner, and the word “distribute” means to kill them.[17]

 

The intercept evidence corroborates the findings of the demographic expert and the exhumation evidence that shows that Bosnian Serb forces took prisoner and killed many thousands of Bosnian Muslim men and boys, and not just 2,000 as some people in Serbia and Montenegro claim.

 

Insider Witnesses

 

Perhaps the most compelling evidence that the Tribunal has heard that proves that Bosnian Serb forces killed 7,000 to 8,000 Bosnian Muslim men comes from the people who actually participated in the killing operation. In the Krstić trial, the Trial Chamber heard from Dražen Erdemović, a VRS soldier with the 10th Sabotage Detachment, who participated in one of the largest executions, which took place at the Branjevo Military Farm on 16 July 1995. Erdemović pleaded guilty to participating in these executions and later testified in the case against General Krstić.[18] Dražen Erdemović's description of how his unit killed their victims assists in getting an idea of how many people lost their lives during those five days in July.

In his testimony, Erdemović explained that his unit received orders on the morning of 16 July 1995 to go to the Branjevo Military farm. Shortly after they reached the farm, buses carrying Bosnian Muslim men began to arrive. Erdemović and the other members of his unit were given orders to shoot the prisoners. Erdemović testified that, in his estimate, they killed between 1,000 and 1,200 Bosnian Muslim men on that day alone.[19] And the Branjevo Military Farm was not the only site at which executions took place: the Trial Chamber examined evidence of mass executions at a total of nine sites, including the Branjevo Military Farm.

 

(a) The Morning of 13 July 1995: Jadar River

(b) The Afternoon of 13 July 1995: Čerska Valley

(c) Late Afternoon of 13 July 1995: Kravica Warehouse

(d) 13-14 July 1995: Tišća

(e) 14 July 1995: Grbavci School Detention site and Orahovac Execution site

(f) 14-15 July 1995: Petkovci School Detention Site and Petkovci Dam Execution Site

(g) 14-16 July 1995: Pilica School Detention Site and Branjevo Military Farm Execution Site

(h) 16 July 1995: Pilica Cultural Dom

(i) 14-17 July 1995: Kozluk

 

All of this evidence points in no uncertain terms to the accuracy of the estimate that between 7,000 and 8,000 people were executed in Srebrenica in July 1995.

 

The Victims Were Not Battle Casualties

 

In Republika Srpska and Serbia one does not only hear that the number of dead was much lower than 7,000 to 8,000. One also hears that the victims were not civilians or prisoners of war, but rather soldiers who died in battle. Therefore, according to them, VRS forces were abiding by the laws of war and no crime was committed at Srebrenica.

 

Evidence from the exhumations that the Trial Chamber reviewed in the Krstić case paints quite a different picture. It shows that most of the victims were not killed in combat but in mass executions. In the mass graves that have been exhumed so far, Tribunal investigators found 448 blindfolds on or with the victims’ bodies as well as 423 pieces of cloth, string or wire that were used to tie the victims’ hands.[20] People who were blindfolded or had their hands tied behind their backs were obviously not killed in combat. The Trial Chamber also noted that some of the victims in the mass graves were handicapped, and therefore, very unlikely to have been combatants.[21]

 

Here, again, the testimony of the perpetrators is very important. Momir Nikolić, VRS Deputy Commander for Security and Intelligence, said clearly that the VRS did not treat the prisoners they captured according to the Geneva Conventions:

 

Do you really think that in an operation where 7.000 people were set aside, captured, and killed that somebody was adhering to the Geneva Conventions? Do you really believe that somebody adhered to the law, rules and regulations in an operation where so many were killed? First of all, they were captured, killed, and then buried, exhumed once again, buried again. Can you conceive of that, that somebody in an operation of that kind adhered to the Geneva Conventions? Nobody ... adhered to the Geneva Conventions or the rules and regulations. Because had they, then the consequences of that particular operation would not have been a total of 7.000 people dead.[22]

 

Dragan Obrenović, who was the commander of the VRS Zvornik Brigade at the time and who confessed to his participation in the massacres, stated clearly that on 13 July 1995 he became aware of the fact that Bosnian Serb forces captured thousands of Bosnian Muslim prisoners and that the prisoners were to be shot.[23]  Testifying about his role in the Branjevo Military Farm executions, Dražen Erdemović stated that buses carrying Bosnian Muslim prisoners began arriving there on the morning of 16 July 1995. He stated that all but one of the prisoners wore civilian clothes. He also testified that some of them were blindfolded and had their hands tied. He described how his unit shot the victims. He stated that, except for one prisoner who tried to escape, none resisted before being shot.[24]

 

Testimony from the few victims who survived the executions also clearly shows that VRS forces were callously killing civilians or prisoners of war, in serious violation of international humanitarian law. One of the survivors of the Branjevo Military Farm executions, described above, related the moment when he was confronted by the firing squad:

 

When they opened fire, I threw myself on the ground…. And one man fell on my head. I think that he was killed on the spot. And I could feel the hot blood pouring over me… I could hear one man crying for help. He was begging them to kill him. And they simply said “Let him suffer. We’ll kill him later.”[25]

 

Lastly, killing an enemy soldier in combat is not a war crime. If those buried in the mass graves had indeed been soldiers killed in battle, there would have been no need for Bosnian Serb forces to execute a massive cover-up campaign.[26] And there is much evidence that proves that is exactly what they did in September and October of 1995. In order to cover up their initial crimes of killing civilians and prisoners of war, the Bosnian Serb forces committed another crime—they attempted to relocate the bodies. They used bulldozers and other heavy machinery to exhume a number of the mass gravesites and move the bodies to other locations. The Prosecution conducted forensic analysis of the 21 mass graves that it exhumed and found that some of the primary and secondary sites were linked. Forensic experts analyzed the soil, bullets and other materials found in the sites they exhumed and found that 12 of them were linked to each other.[27] The Trial Chamber in the Krstić case found that this evidence demonstrates an extensive campaign to conceal the bodies of the men who the Bosnian Serb forces killed and buried in mass gravesites in July 1995. This cover-up attempt shows not only that Bosnian Serb forces committed horrible crimes, but also that they were well aware that what they had done was against the law.

 

A Planned Killing Operation

 

Perhaps the most perfidious claim that one hears in Republika Srpska and Serbia is that Bosnian Serb forces killed the Bosnian Muslim prisoners from Srebrenica in revenge. It is claimed that Bosnian Serbs who perpetrated the massacre were upset by the crimes Bosnian Muslim forces committed against Serbs in the villages around Srebrenica,[28] and acted in the heat of passion, as if that would justify killing thousands of Bosnian Muslim prisoners. Revenge is not a defence under international law, which is clear to any army soldier and certainly experienced officers. It is a barbaric concept, and the law exists precisely to prevent it. Those who act out of revenge, or call on it in order to justify crimes, are dealing a blow to the rule of law, and thus to civilization itself. Nor can revenge morally justify killing 7,000 to 8,000 people simply because they share the same ethnicity as others who perpetrated crimes: one crime can never justify another.

 

Proceedings before the Tribunal have proven beyond a reasonable doubt that Srebrenica was a planned killing operation, and not an act of revenge by emotionally agitated Bosnian Serb soldiers. It is impossible to kill 7,000 to 8,000 people in the space of one week without methodical planning and substantial resources. Soldiers have to be mobilized to guard the prisoners, to move them from holding locations to execution sites, and to shoot them. Multiple locations to hold the prisoners and to execute them need to be identified and secured. Thousands of rounds of ammunition to shoot the prisoners need to be supplied. Numerous vehicles and hundreds of litres of fuel need to be commandeered to move the prisoners. A number of bulldozers and excavators need to be commissioned to dig their graves. During a state of war mobilizing such resources cannot be done at the whim of a few crazy soldiers. It needs to be ordered and authorized by commanders at high-levels.

 

In the Krstić case, the Trial Chamber heard a lot of evidence that demonstrated clearly that the Bosnian Serb army mobilized resources between 11 and 19 July 1995 in order to kill Bosnian Muslim prisoners.

 

• Mobilizing men: In the intercepted telephone conversation between General Krstić and ICTY accused VRS Colonel Ljubiša Beara at 1000 hours on 15 July 1995, referred to above,[29] Beara asks Krstić for men to help with the executions. Krstić actually did what Beara asked him to do: the very next day, 16 July 1995, men from the VRS Bratunac Brigade arrived to assist members of the 10th Sabotage Detachment with the executions at the Branjevo Military Farm.[30]

 

• Mobilizing fuel: Another intercepted conversation shows that on 16 July 1995 VRS Colonel Popović made a request for 500 litres of diesel fuel. A VRS Zvornik Brigade document confirms that 500 litres of diesel fuel was in fact given to Colonel Popović on 16 July 1995.[31]

 

• Mobilizing machinery: One victim of the Branjevo Military Farm executions on 16 July 1995 who survived testified that he heard heavy machinery in the killing field on 17 July.[32] Aerial photographs of the area taken on 17 July 1995 show a large number of bodies lying in the field near the farm, and an excavator digging a hole.[33] Corroborating the witness’ testimony and the aerial photographs, VRS Zvornik Brigade vehicle records show an ULT 220 bulldozer in operation at Branjevo for eight-and-a-half hours on 17 July 1995, and the Fuel Dispersal Log shows that 100 litres of diesel fuel was disbursed to a BGH-700 excavator on 17 July 1995.[34]

 

Most importantly, when referring to his own responsibility for the crimes, Dragan Obrenović acknowledged that the VRS had a plan to kill the Bosnian Muslim prisoners. He stated that he became aware of the fact that Bosnian Serb forces captured thousands of Bosnian Muslim prisoners and that they were to be killed on 13 July 1995 during a conversation with ICTY indictee Drago Nikolić, who was Chief of Security of the VRS First Light Infantry Brigade at the time. Nikolić told Obrenović that the prisoners were to be brought to Zvornik to be shot. Nikolić also told him that the order came from ICTY indictee Ratko Mladić, Chief of the VRS General Staff, and that everyone knew about it, including Obrenović’s commanding officer, ICTY indictee Vinko Pandurević, for whom he was standing in.[35] He also stated the following:

 

...I was in Command of the Zvornik Brigade during the absence of my Commander, Vinko Pandurević, until his return at about midday on 15th July. On hearing of this plan [emphasis added] to kill the prisoners I, as acting Commander, took responsibility for the plan and supported the implementation of this plan.[36]

 

As is clear from the above, the Tribunal’s proceedings in relation to Srebrenica have established beyond a reasonable doubt that the massacre there was a carefully planned and coordinated operation.

 

Srebrenica Was an Act of Genocide

 

Another objection that we hear frequently in Serbia and Montenegro is that what happened at Srebrenica is not genocide. General Krstić’s Defence made precisely this claim during his trial. But before discussing the Defence’s reasoning and why the Trial Chamber rejected it, it is first important to look at the legal definition of genocide, since the term is quite often misused. The Tribunal’s Statute defines genocide as:

 

any of the following acts committed with intent to destroy, in whole or in part, a national, ethnical, racial or religious group, as such:

 

(a) killing members of the group;

(b) causing serious bodily or mental harm to members of the group;

(c) deliberately inflicting on the group conditions of life calculated to bring about its physical destruction in whole in part;

(d) imposing measures intended to prevent births within the group;

(e) forcibly transferring children of the group to another group.

 

General Krstić’s Defence did not challenge the fact that Bosnian Serb forces killed a significant number of Bosnian Muslim men, but disagreed that it constitutes genocide. The Defence argued that killing up to 7,500 Bosnian Muslims does not constitute a substantial part of the Bosnian Muslim group, which numbers about 1.4 million people, or even a substantial part of the 40,000 Bosnian Muslims of Srebrenica. The Defence also argued that Bosnian Serb forces did not kill the women, children and elderly, which it could have, unlike in other genocides in history. It further argued that had it intended to destroy the Bosnian Muslims as a group, it would also have killed the Bosnian Muslims of Žepa.[37]

 

The Trial Chamber found that the evidence disproved the Defence's claims. Bosnian Serb forces systematically massacred between 7,000 and 8,000 Bosnian Muslim men from Srebrenica during a period of no more than seven days. At the same time, they forcibly transferred the rest of the Bosnian Muslim population from Srebrenica, some 25,000 people. The Trial Chamber stated that it could not have escaped the Bosnian Serb forces that killing two or three generations of men would have a lasting and devastating impact on the survival of the Bosnian Muslim community from Srebrenica. Bosnian Serb forces knew that killing the men, and forcibly transferring the women, children and elderly would inevitably result in the physical disappearance of the Bosnian Muslim population of Srebrenica. The Trial Chamber pointed out that their intent to destroy the Bosnian Muslims of Srebrenica can also be seen in the fact that they destroyed Bosnian Muslim homes and the principal mosque in Srebrenica. In short, the evidence proved beyond a reasonable doubt that Bosnian Serb forces intended to kill the Bosnian Muslim men of military age in order to destroy the community of Bosnian Muslims in Srebrenica.[38] The Tribunal's Appeals Chamber confirmed the Trial Chamber's findings on this point and affirmed that what happened at Srebrenica was an act of genocide.[39]

 

Conclusion

 

Evidence from exhumations, demographic experts, intercepted communications, documents, victim testimony and perpetrator testimony led the Trial Chamber to the following irrefutable conclusions: that Bosnian Serb forces killed between 7,000 and 8,000 Bosnian Muslim men and boys in July 1995; that the victims were either civilians or prisoners of war; that the massacre and the subsequent cover-up operation were planned and well-organised; and that it was an act of genocide. It is worthy of note that since the Judgement against General Radislav Krstić was handed down in August 2001, more evidence has emerged that affirms the Tribunal’s findings. Among them is the Report of the Republika Srpska Commission to Investigate Events in and around Srebrenica from 10 to 19 July 1995. The Commission’s report, which identifies 32 new mass graves, found that “in the period between 10–19 July 1995 many thousands of Bosnians were liquidated, in a manner that constitutes a serious violation of international humanitarian law.”[40]

 

International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia

Outreach

outreach@icty.org

http://www.un.org.icty/index-b.html

 

Related Videos

 

A Cry From The Grave: Srebrenica Genocide

Trnovo Execution

 

References:

 

1 Slobodan Milošević has been charged under three indictments for crimes in Bosnia and Herzegovina, Croatia and Kosovo. The charges include responsibility for the massacre of over 7,000 Bosnian Muslim men and boys in Srebrenica in

July 1995.

 

2 The United Nations Security Council established the ICTY pursuant to its Resolution 827 (1993) on 25 May 1993.

 

3 Judgement, Prosecutor v. Radislav Krstić, Case No. IT-98-33-T, 2 August 2001, (hereinafter “Krstić Judgement”).

 

4 Judgement, Prosecutor v. Erdemović, Case No.: IT-96-22-Tbis, Sentencing Judgement, 5 March 1998. Dražen Erdemović pleaded guilty to one count of crimes against humanity for participating in the Branjevo Military Farm executions, for which the Trial Chamber sentenced him to 10 years in prison. The Appeals Chamber revised his sentence to five years for violating the laws or customs of war.

 

5 Judgement, Prosecutor v. Dragan Obrenović, Case No.: IT-02-60/2-S, 10 December 2003, (hereinafter “Obrenović Judgement”). The Trial Chamber sentenced Dragan Obrenović to 17 years in prison.

 

6 The Tribunal has also completed first instance trials against Dragan Jokić and Vidoje Blagojević, both of whom the Trial Chamber convicted for participating in the Srebrenica killings. Facts that the Trial Chamber in their case found to be proven beyond a reasonable doubt are consistent with those that have been proven in the Krstić, Obrenović, and Erdemović cases. Also on appeal is the case against Momir Nikolić, who pleaded guilty to participating in the Srebrenica killings.

 

7 Krstić Judgement, para. 71.

8 Krstić Judgement, para. 80.

9 Krstić Judgement, paras. 73 and 80.

10 Krstić Judgement, para. 80.

11 Krstić Judgement, para. 81.

12 Krstić Judgement, para. 105.

13 Krstić Judgement, para. 106, 116.

14 Krstić Judgement, para. 83, P 523.

15 Krstić Judgement, para. 83, Testimony of Major Robert Franken, T. 2050

16 Krstić Judgement, para. 83, P 684.

 

17 Krstić Judgement, para. 83, 380–382, P 478. The Trial Chamber found the following two conversations clearly indicated that the word “parcel” refers to Bosnian Muslim prisoner. During an intercepted conversation on 14 July 1995 at 2102 hours, a duty officer in the Zvornik Brigade, Major Jokić, spoke to Colonel Beara and said that there were “big problems with the people, I mean, with the parcel” (Krstić Judgement, para. 383, P 559). In another intercepted conversation on 2 August 1995 at 1240 hours between General Krstić and VRS Colonel Popović, Popović asked Krstić whether someone called “Čiča” was on his way towards him. Krstić stated that he was. Then Popović said, “(h)e went up there because we had some parcels, to check what they know.” Krstić replied “Good” (Krstić Judgement, para. 383, P 851). The Trial Chamber heard evidence that VRS forces were still taking Bosnian Muslim prisoners in August when Krstić and Popović had this conversation. In the proceedings against him, Dragan Obrenović confirmed that they often spoke to each other in code. Obrenović Judgement, Annex B.

 

18 Prosecutor v. Radislav Krstić, Case No.: IT-98-33, Testimony of Dražen Erdemović on 22 May 2000.

 

19 Krstić Judgement, para. 234, 239 and 240.

20 Krstić Judgement, para. 75.

21 Krstić Judgement, para. 75.

 

22 Prosecutor v. Vidoje Blagojević and Dragan Jokić, Case No.: IT-02-60, Testimony of Momir Nikolić on 25 September

 

2003, T 1959.

23 Obrenović Judgement, Annex B.

24 Krstić Judgement, para. 234.

25 Krstić Judgement, para. 235.

26 Krstić Judgement, para. 78.

27 Krstić Judgement, para. 78.

 

28 Crimes committed in the area around Srebrenica are the subject of proceedings against Naser Orić, the commander of Bosnian Muslim forces in Srebrenica. Orić is currently standing trial before the Tribunal. See Prosecutor v. Naser Orić, Case No.: IT-03-68.

 

29 Krstić Judgement, para. 380.

30 Krstić Judgement, para. 240 and 386.

31 Krstić Judgement, para. 116, P 620 and P 619.

32 Krstić Judgement, para. 236.

33 Krstić Judgement, para. 237, 241, P 24/2, P 24/3, P 24/4.

34 Krstić Judgement, para. 241, P 646, P 645.

35 Obrenović Judgement, Annex B.

36 Obrenović Judgement, Annex B.

37 Krstić Judgement, para. 593.

38 Krstić Judgement, para. 594–599.

 

39 Appeals Judgement, Prosecutor v. Radislav Krstić, Case No.: IT-99-33, 19 April 2004.

 

40 “Events in and around Srebrenica from 10 to 19 July 1995,” Commission for Investigating the Events in and around Srebrenica from 10 to 19 July 1995, Republika Srpska Government, Bosnia and Herzegovina, Banja Luka, June 2004, p.40.

 

 

http://www.bosniafacts.info/web/facts_about_srebrenica.php

29.11.2010.

Inerviju za list Preporod / Inerview: Aziz ef. Šabić - Učinjen je vidan organizacijski iskorak

Preporod-Interviju, Aziz ef, Šabić, Glavni imam Islamske Zajednice Bošnjaka u Finskoj.

Učinjen je vidan organizacijski iskorak


Nadamo se, inšallah, ubuduće još intezivnijem radu i boljim uspjesima Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj, na čelu sa supruznicima Jardi. Mnogo je toga što smo mi željeli, i želimo, ali nismo uspijevali sami do toga doći. Moram istaći da oni u ovoj našoj saradnji nemaju nikakva druga interesa osim onoga islamskoga, bratskoga - da nam pomognu!" ističe Aziz-efendija

 

Zbog svoje malobrojnisti, bošnjačka zajednica u Finskoj je dugo vremena i organizacijski zaostajala za ostatkom bošnjačke dijaspore u Evropi. Ali, svi su izgledi, tekuća godina je prekretnica u organiziranju Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj. Najznačajnije detalje organizacijskih iskoraka Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj doznajemo kroz muhabet sa njezinim glavnim imamom Aziz efendijom Šabićem.
Šta je to novo što čini značajan organizacijski napredak Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj?
Aziz ef. Šabić: Mnogo je toga utjecalo na nas najnoviji napredak. Prošle, 2009. godine proveli smo reorganizaciju postojećeg Glavnog odbora IZB u Finskoj, kooptirajuci nekoliko novih članova s kojima smo dobili potrebni kvalitet. I ranije smo mi, na razne načine, pokušavali jačati ustrojstvo naše zajednice, ali, čini se, neprimjerenim načinom i na pogresnim adresama. Ali i to je, elhamdulillah, izašlo na hajr - shvatili smo, ako ništa drugo, da nam se valja, ponajviše, oslanjati na vlastite snage, pouzdati se u dragoga Boga i hrabrije svoje nijjete i potrebe adresirati finskim vlastima. S druge strane, u Finskoj već decenijama egzistira nekoliko jačih nacionalnih muslimanskih zajednica, poput arapske, turske..., među kojima je bošnjačka vazda bivala ponajslabija. Zato smo mi svoj interes vidjeli u formiranju krovne organizacije svih islamskih zajednica u Finskoj. Najprije je to bila Islamska federacija muslimana u Finskoj, koja je kasnije preimenovana u Forum Islamskih zajednica, da bismo danas imali SINE (Muslimanski savez u Finskoj), u koju je uključeno 19 nacionalnih islamskih zajednica. Glavni kreator ovoga projekta je sadašnja presjednica Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj Pia Jardi, Finkinja, muslimanka, udata za Arapa, majka petero djece. Ona je socijalna radnica koja izvrsno poznaje finske zakone. Dugogodišnji je član Centra civilnih incijativa, a kao član SDP-a, najjače finske partije, kandidirana je za finski parlament. Izuzetno aktivna i djelotvorna. Od prije tri godine, zajedno sa svojim mužem, član je naše Islamske zajednice. Još dok je gospođa Pia obnašala funkciju sekretara Muslimanskog saveza, zamolio sam je da nam pomogne. Prihvatila je i tako je krenulo. U reorganiziranom Glavnom odboru IZB u Finskoj Pia Jardi je presjedsjednik, a njezin muž sekretar. Od tada su zaredale aktivnosti. Najprije smo pokrenuli kampanju službenog registriranja članova IZB u Finskoj na osnovu kojega ćemo od Ministarstva, svake godine, dobijati 7 eura finansijske pomoci po članu. Zasada imamo preko 400 registriranih članova. Kampanja je kontinuirana. To nam je omogučilo da, faktički, našu članarinu, po načinu ubiranja i visini, smanjimo i učinimo povoljnijom, jer naši članovi više neće plaćati pojedinačno, već porodično 20 eura godišnje.
Formirali ste i kulturno udruženje Bošnjaka Behar.
Aziz ef. Šabić: Da. Njegovo je sjedište u Helsinkiju, a ja sam njegov predsjednik. Cilj formiranja ovoga udruženja jeste upoznavanje novoga okruženja u kojem živimo sa našim nacionalnim i kultrunim blagom, zarad integriranja u ovdašnje društvo, ali ne asimiliranjem, već da nas prihvate sa svim nacionalnim, vjerskim i kulturnim vrijednostima koje baštini naš narod. I na kraju, dobili smo dva nova dzemaata - u Turkuu i, sjevernije, u oblasti Österboten. U isto vrijeme u Turkuu je nanovo proradio Bosnjački kulturni centar. U džematu Österoden, pored ostalih aktivnosti, imamo jednu muallimu koja u školama predaje vjeronauku na bosanskom jeziku. U Helsinkiju smo već duže vremena na dobrom putu da riješimo pitanje vlastitih prostorija. Skupili smo poprilično sredstva i nadamo se uskoro, inšallahu teala, da ćemo odabrati neki prostor.
Otkud bračni par Jardi, Arap i Finkinja, u Bošnjackoj zajednici i šta je ta zajednica dobila s njihovim angažiranjem?
Aziz ef. Šabić: Sa supruznicima Jardi Islamska zajednica Bošnjaka je dobila mnogo. Kada nam je, kroz svo ovo proteklo vrijeme rada u nastojanju da poboljšamo svoje stanje, ponestalo snage i ideja došli su nam Jardijevi s puno novih kvalitetnih ideja i potrebnoga umijeća da te ideje odjelotvorimo. Već sam objasnio odkuda oni s nama. Ja sam ih zamolio da nam pomognu, a oni su to željeli i - evo već baštinimo, elhamdulillah, godinu dana plodotvorne saradnje. Nadamo se, inšallah, ubuduće još intezivnijem radu i boljim uspjesima Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj, s njima na čelu. Moram istaći da oni u ovoj našoj saradnji nemaju nikakav drugi interes osim onoga islamskog, bratskog - da nam pomognu!

Izlazak iz duhovne pasivnosti

Čini se da je, zasada, najplodonosnija tekovina IZB u Finskoj zvanično registriranje njezinoga članstva, od čega će ona imati značajnu finansijsku podršku od države Finske?
Aziz ef. Šabić: Registracija je veoma značajna za budući rad, jer, zamislite, kada dostignemo cifru od 2 000 registriranih Bošnjaka koja će nam to biti financijska korist - 14.000 eura godišnje direktne pomoći od države! A, još mnogo toga je pokrenuto i u fazi ostvarivanja, poput jedne sveobuhvatnije reorganizacije Islamske zajednice u Finskoj, prvenstveno u smislu prestruktuiranja sadašnje strukture u Savez islamskih zajednica. U toku su dogovaranja načela kako sve to izvest i ustrojit. Posljedice toga su, već, očitovane kroz dovođenje dvojice studenata iz Bosne u dzemate Turku i Österboten za teravih-imame tokom ovogodišnjeg ramazana. U ovim džematima je značajna koncentracija našeg naroda i mi u saradnji s njima iznalzimo mogućnost da im osiguramo uvjete za stalne imame.
Islamska zajednica Bošnjaka u Finskoj je tokom tekuće godine vidno uznapredovala i organizacijski, i na teritorijalnoj širini?
Aziz ef. Šabić: Mi smo i do sada imali aktivnosti, ali nismo uspijevali naš svijet otrgnuti iz duhovne pasivnosti. Hvala Allahu, evo smo uspjeli otkloniti i tu najtežu prepreku - pokrenuti i zainteresirati bošnjački narod za poboljšanje vjerskoga života. Uistinu je teško ako ljudi oko sebe ne vide potrebu za vjerom, podučavanjem djece, zajedničkim klanjanjem i slično. Činjenica je i to da smo bili, a i danas smo, dosta razasuti po cijeloj Finskoj, što nam je rad puno otežavalo. Tako smo, mahom, u svakom gradu imali po nekoliko zainteresiranih osoba ili porodica za vjerski život, pa im mi, s naše strane, i nismo mogli ništa pomoći. Danas evo, elhamdulillah, imamo tri aktivna džemaata i sve je mnogo lakše i drukčije.

Djelotvornost organizacijske zrelosti

Kruna toga je i angažiranje dvojice studenata iz Bosne, po prvi put, teravih-imama u Finskoj?
Aziz ef. Šabić: I to je rezultat našeg rada i plod potaknute zainteresiranosti našeg naroda u novim džemaatima, u kojima, evo, imamo teravih-imame. Znate, mi svake godine ponudu Rijaseta IZ u BiH o potrebi angažiranja teravih-imama iz Bosne proslijedimo našem narodu širom Finske, ali do ove godine nismo imali niti jednog zahtjeva sa terena, jednostavno nije bilo interesa. Sada već ljudi uviđaju nedostatak dohovnog vođe, imama, osjećaju koji je to bio gubitak, i za njih i za njihovu djecu, što nemaju imama u mijestima boravka i rada. Ovo je po prvi put da imamo teravih-imame i, prema informacijama koje dobivam sa terena, dobili smo vrijedne imame. Ovim putem iskreno se zahvaljujem Uredu za bošnjačku dijasporu Rijaseta IZ u BiH koji nam je poslao dvojicu vrijednih i, uistinu, pouzdanih studenata Mahira Ćosića i Amela Šehovića. Također se zahvaljujem i našim vrijednim džematlijama, Bošnjacima iz Turkua, Raisia, Närpesa, Korsnäsa i Malaxa, koji su pokazali punu organizacijsku zrelost i prihvatili ove naše imame u ovogodisnjem ramazanu.
Treba, svakako, kazati da smo, posebno tokom ramazana, uspješno organizirali razne skupove, druženja, obilježili sve značajne mubarek dane i noći iz islamskoga kalendara, te se uključili u razne akcije prikupljanja pomoći, kako za nas ovdje u Finskoj, tako i u našoj Bosni i dijaspori, poput akcija za kupovinu zemljišta za gradnju Islamskog centra u Ljubljani.


izvor: http://preporod.com/interview-mainmenu-77/1798-uinjen-je-vidan-organizacijski-iskorak-.html
Petak, 26 Novembar 2010 12:52

Nusret Hodzic


Napomena: isti intervju je objavljen i na
http://www.kbsa2000kbs.org/index.php?option=com_content&view=article&id=381&catid=45&Itemid=107
27.10.2010.

Ne odlazite na sumnjive iscjeliteljske seanse!

 

Ne odlazite na sumnjive iscjeliteljske seanse!

 

Utorak, 26 Oktobar 2010

http://islambosna.ba/index.php/islam/fikh/18809-ne-odlazite-na-sumnjive-iscjeliteljske-seanse

 

Aktivnosti navodnog marokanskog iscjelitelja Mekija Torabija u Sarajevu izazvale su veliku pažnju javnosti. Neuobičajeno velika medijska pozornost prati ovog iscjelitelja, čemu pridonosi njegova spremnost da učestvuje i gostuje u različitim medijima, što mu još dalje pojačava propagandu i xafsing. Također, veliki je broj poziva i različitih vrsta upita upućenih Islamskoj zajednici u kojima se traži mišljenje ili neka preporuka.

 

Dati cjelovit stav o bilo kojem, pa tako i ovom, pitanju zahtjeva prikupljanje relevantnih informacija i potpun uvid u različite aspekte problema. Dolazak Torabija u Sarajevo i njegov rad prati niz nepoznanica i postoji mnogo pitanja na koje do sada nije bilo zadovoljavajućeg odgovora. Nisu prezentirani argumenti koji bi išli u prilog uvjerenju da se ovaj rad može smatrati u granicama onoga što islam prepoznaje kao legitimne metode duhovnog liječenja i iscjeljivanja. Naravno, medicina i druge znanstvene discipline su pozvane da daju svoje sudove o njegovim metodama i bioenergetskim sposobnostima i u tim segmentima IZ nije pozvana da se očituje. U onom dijelu koji se odnosi na islamske izvore, referira na islamske metode moguće je očitovanje IZ.

 

Fetva-emin: Seanse s islamom nemaju ništa zajedničko

 

Dr. Enes Ljevaković fetva-emin Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini ranije je iznio svoju sumnju u Torabijeve aktivnosti i kazao da se ne može preporučiti odlazak na iscjeliteljske seanse, iskazujući bojazan da se radi o obmani za lahkovjerne. Nakon određenih novih saznanja, dr. Ljevaković ističe ne samo da se ne može preporučiti odlazak, nego traži od muslimanima da ne idu na seanse Mekija Torabija koje nemaju ništa zajedničko s islamom. U posljednjem stavu koje je dostavio Rijasetovom web portal dr. Ljevaković ističe: 

 

- Više puta smo naglasili u odgovorima na pitanje u vezi odlaska na Torabijeve seanse da Islamska zajednica nema ništa s njegovim dolaskom, boravkom i "ordiniranjem" u Sarajevu. Prvih dana njegovog "iscjeliteljskog" djelovanja u Sarajevu govorilo se o tome da je riječ o liječenju tzv. bioenergijom, a budući da je ona još uvijek nepoznanica, izražavali smo stanovitu rezervu spram takvog načina liječenja dok se to pitanje dodatno ne razjasni. Od početka je, također, bilo primjetno da se tokom seanse, kada je riječ o tretmanu žena, Torabi ne pridržava islamskih propisa. To što spomenuti (ili bilo koji drugi) čovjek tvrdi da je hafiz, da klanja namaz itd., ne utiče na šerijatsko-pravnu kvalifikaciju njegovih djela.

 

Nadalje, kako ističe dr. Ljevaković, dodatno razjašnjenje ovog fenomena dao je sam Torabi tokom više nastupa u medijima tvrdnjama da on "energiju" dobija od nekakvih "bića kornjačolike kože", visine 60 ili 80 cm sa pet ili više neidentificiranih "planeta", koje on vidi, s kojima komunicira i koji mu, uz energiju, daju i uputstva šta da radi i  kako da postupa.

 

- Ovakvim tvrdnjama, ako im se može povjerovati, Torabi je sam sebe razotkrio i demaskirao kao osoba koja ima veze s tzv. džinskim svijetom, što inače tvrdi ulema u njegovoj domovini Maroku. Doduše, Torabi se donekle ogradio tvrdnjom da Allah daje izlječenje kome hoće, ali spominjanje tih "bića" ostaje veoma upitno. Pozivanje na ta "bića" i sama seansa doima se kao magijski ritual. Ulema u arapskom svijetu se, također, ograđuje od njegovih djelatnosti, ocjenjujući ga bolesnom i opsjednutom osobom. Sve gore rečeno dovoljan je indikator da snažno preporučimo muslimanima da se okane odlaska na krajnje sumnjive seanse koje s islamom i njegovim sistemom duhovnog usmjerenja i liječenja (namaz, post, učenje Kur'ana, zikr, dove...), medicinskom naukom i sa zdravim razumom nemaju ničeg zajedničkog, ističe u najnovijem stavu fetva-emin Vijeća za fetve Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Rijaset.ba

 

 

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

 

 

Istina o Mekkiju Turabiju

 

Piše: Sanel Ramić

 

23.10.2010

http://www.minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=5023:istina-o-mekkiju-turabiju&catid=58:aktuelno

 

Posmatrajući  današnju situaciju u svijetu, možemo primijetiti da se mnogi ljudi žale na psihička i duševna oboljenja. Razni stresovi, uznemirenosti, potištenosti, nemir u duši i tijelu, postali su, nažalost, jedna od karakteristika ovog vremena, zbog čega mnogi ljudi traže spas u odlascima raznim vračarima, gatarima,sihirbazima, bioenergičarima, tražeći od njih neko rješenje, čudo koje će jednostavno od njih otkloniti sve te probleme i kušnje. Razlog njihovog odlaska može biti i njihovo neznanje, nepoznavanje suštine posla kojim se bave dotični prevaranti, ili jednostavno slabost imana - vjere u Jednog i Jedinog Gospodara i Tvorca, jedinog Znalca tajnog i skrivenog (gajba), onoga što je bilo i što jeste, Onoga koji jedini daje lijek i od bolesti štiti, koji nas je uputio na načine ispravnog liječenja, naredivši nam da slijedimo najodabranijeg čovjeka - Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji nas je ostavio na čistoj stazi i jasnom putu, koji se jasno razlikuje od zablude.

 

U odlascima takozvanim iscjeliteljima i čudotvorcima, koji sve probleme rješavaju, krije se velika opasnost po vjerovanje iz jednostavnog razloga što to sadrži oslanjanje i vezivanje duše za nekoga drugog mimo Gospodara svjetova, Stvoritelja svega stvorenog, a istovremeno takvo postupanje predstavlja kršenje Poslanikovih, neka je na njega Allahov mir i spas, naredbi. Istina je da su se čuda dešavala poslanicima kao dokaz njihova poslanstva i njihove velike pobožnosti. Da je ovaj dar mogao imati obični čovjek, to ne bi bila nikakva mudžiza niti dokaz poslanstva, jer poslanstvo je zapečaćeno smrću posljednjeg Poslanika, koji nam je nagovijestio da poslije njega nema poslanika, ali da će se pojaviti veliki broj varalica i onih koji će sebi pripisivati čuda i poslanstvo.

 

Ovom prilikom želimo upozoriti naš narod na opasnost od raznih smutljivaca, prevaranata i sihirbaza, a posebno na osobu pod imenom Mekki Turabi koji ovih dana boravi u Sarajevu. Naime, Mekki Turabi tvrdi da liječi od gotovo svih vrsta bolesti, što je bio dovoljan razlog da veliki broj ljudi svakodnevno odlazi kod njega, tražeći lijeka za svoje bolesti. Zbog obaveze koju imamo pred Uzvišenim Allahom i Njegovom čistom vjerom, dužni smo ukazati na sljedeće: Ko je taj čovjek, da li su njegove metode ispravne i prihvatljive u našem vjerovanju, i kakva se opasnost po našu vjeru krije u odlasku takvom čovjeku. Kako bismo razotkrili famu koja je nastala oko Turabija, navest ćemo neke od Mekkijevih tvrdnji koje su suprotne islamskom vjerovanju, a iza kojih se krije velika opasnost po muslimanski narod.

 

Mekki Turabi tvrdi da liječi metodom koja je danas poznata kao "bioenergija", odnosno dodirujući svojom rukom tuđi dio tijela prenosi svoju pozitivnu energiju na dotičnu bolesnu osobu. Svoju navodnu obdarenost smatra "Božijim darom", tvrdeći da energiju dobiva sa pet planeta, odnosno to nije energija iz naše dimenzije, već je to posebna vrsta energije koju samo on dobiva i bez koje, kako izjavljuje, ne bi bio u stanju da živi na ovom svijetu. Nadalje, Turabi tvrdi da tu energiju dobiva u samo jednom djeliću sekunde, iako je ta "planeta" udaljena od njega na milione svjetlosnih godina i uopće se ne nalazi u Sunčevom sistemu.

 

Posebna specifičnost u vezi sa ovim ''iscjeliteljem'' dolazi do izražaja u tvrdnji da može liječiti preko slike, jer dodirom slike ta energija automatski utječe na oboljelu osobu.

 

Predstavu o ovom nadriliječniku jasnijom čini i izjava njegovog asistenta koji tvrdi da se osobe koje dolaze kod Turabija nekada ustručavaju da kažu od čega boluju, ali to i ne moraju kazati jer Turabi zna od čega pate i gdje tačno osjećaju bol?! Na upit jedne voditeljice da li joj je neko bacio čini, postavio sihr i da li je u njoj džinn (šejtan), Mekki je nakon samo jednog pogleda odgovorio da ona nema problema sa ''crnom magijom''. Ovo su samo neke Mekkijeve tvrdnje koje se suprotstavljaju islamskom učenju, a koje on koristi kao dokaz za svoju iscjeliteljsku moć. Međutim, svakome razboritom muslimanu koji iole poznaje islamske principe, upravo su ove tvrdnje dokaz njegove obmane i skrivanja iza ove čiste vjere.

 

Naši cijenjeni učenjaci ukazali su na osobine i djela po kojima se može prepoznati sihirbaz, vračar i sl., upravo zbog njihovih, u svijetu sve češćih, tvrdnji da su dobri muslimani od Boga obdareni posebnim darom, privlačeći na taj način mase vjernika. Učenjaci kažu: "Ako čovjek ode kod sihirbaza, i sihirbaz počne govoriti o razlozima njegovog dolaska prije nego što ga ovaj o tome obavijesti, odnosno počne pogađati njegove tegobe, to ukazuje na činjenicu da je dotična osoba sihirbaz (vračar), jer govori o stvarima gajba, nevidljivog i nepoznatog. Samo Uzvišeni Allah poznaje nevidljivi svijet, odnosno gajb:

 

'Reci: Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne poznaje nevidljivo.' (prijevod značenja En-Neml, 65).''

 

Druga sporna tvrdnja odnosi se na liječenje preko slike, što je jasan znak da su njegove metode neispravne i da je i sam sihirbaz.

 

Neke od osobina sihirbaza evidentne su upravo kod Mekkija Turabija. U vezi s tim nameću se sasvim logična pitanja: Kako to da Turabi zna šta je dotičnoj osobi, gdje je njeno bolno mjesto, kako zna da nije opsihrena, a nije osobu ni dodirnuo, niti mu je išta kazala? Na ovo pitanje, islamski su učenjaci dali vrlo jasan i jednostavan odgovor: "Svaki čovjek ima svog karina - šejtana, koji je zadužen za njega, navraćajući ga na zlo, tako da taj njegov šejtan posjeduje znanje o njemu, jer je uz njega, zna šta radi, šta čini, od čega boluje i sl. Kada takva osoba ode sihirbazu - a ovdje Turabiju - Turabijev ili sihirbazov karin - šejtan dobije informacije nevjerovatnom brzinom od šejtana osobe koja je došla dotičnom sihirbazu, što izaziva divljenje ljudi u pogledu dotičnog sihirbaza i njegove moći. Međutim, da bi ovaj sihirbaz posjedovao takvu vrstu moći, mora uraditi stvari koje ruše njegovu vjeru, vjeru u Jednog Allaha, subhanehu ve te'ala, od kojih se kosa diže na glavi, da bi mu tek nakon njegovog nevjerovanja, taj isti džinn ili šejtan postao potčinjen (komuniciranjem sa džinnima i šejtanima, sihirbaz dolazi do određenih informacija o čovjeku koji mu dolazi, i upravo time kod naivaca zadobija povjerenje). Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije posjedovao znanje o nevidljivom svijetu, osim Allahovom voljom, putem meleka Džibrila, što jasno ukazuje da su za to odabrani samo posebni ljudi (poslanici), kojima je dolazila objava od Uzvišenog Gospodara. Otuda, svaki onaj koji tvrdi da posjeduje znanje o gajbu veliki je lažac (dedžal). Naš Gopodar je kazao za poslanika, Muhammeda, alejhis-selam, u svojoj plemenitoj Knjizi:

 

"Reci: 'Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam nevidljivo, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.'" (Prijevod značenja El-A'raf, 188.)

 

Čovjek koji tvrdi da poznaje nešto od nevidljivog svijeta, mora kazati da do te spoznaje dolazi ili putem meleka ili putem džinna. Kako god da odgovori, odgovor je neispravan. Ako kaže putem meleka, pa meleki su bili zaduženi samo za poslanike, a poslije poslanika Muhammeda, nema više poslanika, a ako, pak, kaže putem džinna, onda je jasno da je sihirbaz.

 

Što se tiče Turabijeve varke da to čini besplatno, sugeriramo da razumni razmisle o sljedećim činjenicama: Koliko šlepera flaširane vode dnevno proda Sarajevska pivara, koliko se zaradi na ulaznicama, koliko za parking, ko stoji iza potpisanih ugovora između dvorane Zetra i onih koji profitiraju? Sama činjenica da svakoj osobi poručuje da treba da dolazi svaki dan - a broj se svakodnevno povećava (prije nekoliko dana mediji su prenijeli informaciju da ga je posjetilo 25.000 ljudi), upućuje na ogromnu zaradu, a sami procijenite kome idu pare!

 

Žalosno je da danas ljudi koje je Uzvišeni Allah odlikovao nad ostalim stvorenjima podarivši im pamet, izigravaju umno zaostale osobe odobravajući i odazivajući se na Turabijeve ''medicinske seanse''. Zar je moguće da se pametna i razumna osoba dovede u situaciju da ode kod tog "bolesnika" i kaže: "Molim te, osjećam zamor, bol, otkloni to od mene", ili da, iako je zdrava, traži zaštitu od bolesti u budućnosti, a Turabi posebnim dodirom otkloni sve probleme hiljadama ljudi?!

 

Svaka pametna osoba smatrat će ovo ''liječenje'' jednom običnom lakrdijom i na sve načine udaljit će se i ograditi od ovakvih kvaziiscjelitelja, jer normalnoj i pametnoj osobi, a prije svega vjerniku u Allaha Uzvišenog, uopće ne dolikuje da odlazi na takva mjesta.

 

Islamski učenjaci iz Maroka i arapskih zemalja ogradili su se od Turabijevog načina liječenja i nazvali ga prevarantom i sihirbazom, ujedno zabranjujući odlazak njemu zbog liječenja.

 

Na kraju ćemo navesti još jednu veliku obmanu i prevaru Mekkija Turabija, u koju smo se lično uvjerili. Naime, dječak koji je došao kod Turabija u invalidskim kolicima, Alen Cufaj, vjerovatno poznat svima iz medija, na čudo svih prisutnih, navodno po prvi put ustaje iz kolica. Majka ushićena vrišti od sreće, tvrdeći da prvi put ustaje i hoda uz njenu pomoć!!! To je jedan od najvećih dokaza da Turabi čini "čuda". Majka dječaka Alena Cufaja, koji je u tom trenutku ustao iz kolica, javno tvrdi da Alen prije toga nije hodao, niti je imao tretmane u Fojnici i sl.

 

Međutim, šta je istina? Dječak Alen Cufaj odavno je poznat terapeutima na sarajevskoj Pedijatriji - gdje je dolazio na fizikalnu terapiju - koji odgovorno tvrde da Alen, na isti ovaj način koji su ljudi imali priliku vidjeti, hoda već pet godina, a također je bio na rehabilitaciji u Fojnici tri puta, i zgražavaju se nad činjenicom da neko može izvesti takvu prevaru!

 

Allahu ekber, koje laži i obmane od strane Turabija, kojima je asistirala i dječakova majka!

 

Kakvu korist ima ovaj dječak i njegova majka? Turabi je obećao da će dijete imati besplatan tretman kod njega u Maroku. Kakvu korist od toga ima Turabi? Suvišno je i kazati da  će ovaj dječak biti primjer kako on "diže na noge čak i osobe iz kolica", kako čuda pravi, dakle, bit će najbolji vid reklame za njegovo djelo.

 

Naš Gospodar kazao je u Kur'anu:

 

"I reci: 'Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!'" (Prijevod značenja El-Isra, 81.)

 

Kako Turabijeve terapije predstavljaju očigledni sihr, vradžbinu i šejtanski posao, neophodno je upozoriti na opasnost podvrgavanja takvom načinu ''liječenja'' i s tim u vezi navesti dvije predaje našeg Poslanika, alejhis-selam, koji kaže:

 

''Ko ode gataru, pa ga pita o nečemu, neće mu biti primljen namaz 40 dana.'' (Muslim);

 

''Ko dođe gataru, pa povjeruje u ono što govori, takav je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.'' (Ebu Davud)

 

Molim Allaha da naš narod uputi na Pravi put, da nam istinu pokaže istinom, pa da je slijedimo, a zabludu zabludom, pa da se klonimo njenih tmina! Amin!

 


Noviji postovi | Stariji postovi

Islamska Zajednica Bošnjaka u Finskoj

MOJI LINKOVI

Suomen Bosnialainen islam-yhdyskunta
Tervetuloa meidän sivuihin!

Suomen Bosnialainen islam-yhdyskunta on perustettu 11.11.1995 Helsingissä.
Toiminta-alue: koko Suomi
Istumispaikka: Helsinki

Yhteystietoja:
Imaami: Aziz Sabic
Puhelin: 0443382641
izb.fin@gmail.com
www.izbufinskoj.blogger.ba

Yhdyskunnan tilinumero:
FI7080001710443087
SUOMEN BOSNIALAINEN ISLAM-YHDYSKUNTA

Käyntiosoite / moskeija:
Vanhaistentie 8, 00420 Helsinki.

Islamska Zajednica Bošnjaka u Finskoj
Dobrodošli na naše stranice!

Islamska Zajednica Bošnjaka u Finskoj je osnovana 11.11.1995 godine u Helsinkiju.
Područje djelovanja je cijela Finska a sjedište Zajednice je u Helsinkiju.

Kontakt:
Imam Aziz ef. Šabić
telelefon: 0443382641
(358-44-3382641)
izb.fin@gmail.com
www.izbufinskoj.blogger.ba
Na Facebook.com: Islamska Zajednica Bosnjaka u Finskoj

Adresa mesdžida:
Vanhaistentie 8,
00420 Helsinki,
Finland

(U mesdžidu se redovno obavljaju džume namazi, vjeronauka za djecu...)

Članarina za 2016 godinu:
20 eura za svaku punoljetnu osobu.

Članarinu (i ostale uplate sa naznakom svrhe uplačivanja) možete uplatiti na žiro račun Zajednice.

Žiro račun:
FI7080001710443087
SUOMEN BOSNIALAINEN ISLAM-YHDYSKUNTA

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
28773

Powered by Blogger.ba