Islamska Zajednica Bošnjaka u Finskoj

Es-selamu alejkum! Dobrodošli na stranice Islamske Zajednice Bošnjaka u Finskoj

31.05.2009.

Organizacija dzenaze u Finskoj

 

Organizacija dzenaze u Finskoj i

transporta u Bosnu i Hercegovinu

(preko Islamske zajednice Bosnjaka u Finskoj)

i potrebni papiri

 

Kada se dogodi smrtni slucaj odmah obavijestiti imama Aziz ef. Sabica na tel. 044 3536868 i on ce dati dalje upute. Potrebno ga je obavijesti i o tome da li rodbina ili bliznji umrle osobe planiraju mejjita ukopati u Finskoj ili u Bosni.  Neke papire neposredno nakon smrtnog slucaja potrebno je da trazi rodbina ili bliznji umrle osobe a poslije toga Islamska zajednica Bosnjaka u Finskoj (u saradnji sa pokopnim drustvom iz Stokholma) odradjuje i oko papira i oko svih drugih stvari vezanih za smrtni slucaj. Sve sto se tice vjerskog dijela ili usluge, Islamska zajednica Bosnjaka u Finskoj je tu na raspolaganju i obratite se njoj.

 

Kada se dogodi smrtni slucaj potrebna su tri papira koje rodbina ili bliznji umrlog trazi od ljekara umrle osobe, ili ljekara koji je ustanovio smrt, a to su sljedeci papiri: Prijava o smrti, Dozvola za ukop i Smrtni list. Na finskom jeziku pomenuti papiri su:

                     

  • Ilmoitus kuolemasta väestötietojärjestelmään
  • Lupa hautaamiseen
  • Kuolintodistus

Ilmoitus kuolemasta väestötietojärjestelmään – dostavljate Vladi Okruga (Lääninhallitus) postom na njihovu adresu.

 

Kuolintodistus dostavljate u Magistrat/Maistraatti pa na osnovu toga dobijate finski Izvod iz maticne knjige umrlih [Ote väestötietojärjestelmästä (suomi)]. Ovaj papir ce te slati u Svedsku pa u Magistratu trazite da vam daju i na svedskom jeziku [Utdragurbefolkningsdatasystemet (ruotsi)], ali kao sto je vec receno i na finskom (Ote väestötietojärjestelmästä) jer ce vam vjerovatno biti lakse prevesti sa finskog na bosanski. Prevod vam je potreban da bi ste mogli dobiti bosanski Izvod iz maticne knjige umrlih u BiH. Ako stignete prevedite ovdje, ili to morate obaviti u BiH preko neke firme koja prevodi papire.

 

Kad ste vec u Magistratu trazite i Rjesenje o nasljednicima [Sukuselvitys (suomi)], koji ce vam trebati kasnije za ostavinsku raspravu ovdje.

 

Ako bliznji planiraju transportovati mejjita iz Finske u Bosnu i Hercegovinu

 

U vezi transporta mejjita u Bosnu kao i drugih usluga kod smrtnog slucaja, Islamska zajednica Bosnjaka u Finskoj ima ugovor o zajednickom odradjivanju sa Bosnjackim pokopnim drustvom u Stokholmu (u Svedskoj).

 

Da bi Islamska zajednica u saradnji sa pomenutim pokopnim drustvom iz Stokholma  mogla otpoceti sa trazenjem potrebnih dozvola za prevoz, posaljite faksom sljedece papire:

 

- Lupa hautaamiseen

- kopiju pasosa

 

na broj faksa: +46 8 653 6821

 

Zatim posaljite preporucenom postom  sljedece:

 

  • original pasos i originalne gore navedene papire, to jest:
  • Utdragurbefolkningsdatasystemet (ruotsi/na svedskom)
  • Ilmoitus kuolemasta väestötietojärjestelmään
  • Lupa hautaamiseen
  • Kuolintodistus

 

na adresu:


Begravningsbyrå

Transporttjänst & Begravning

BOX: 49079

10028 Stockholm

Sweden

 

da bi ste provjerili da li su papiri stigli i slicno, mozete kontaktirati pokopno drustvo:

tel. +46 8 653 6821,  mob. +46 70 745 8541  (Mustafa Setkic)

 

Islamska zajednica Bosnjaka u Finskoj u sradnji sa pokopnim drustvom iz Stokholma, obezbjedjuje sljedece:

                     

- Od Finskih vlasti dozvolu za prevoz umrlog - Ruuminkuljetuslupa

- Dozvolu za prijem od Ambasade BiH u Stokholmu

- Dozvolu za prijem od Islamske Zajednice iz opstine u BiH gdje ce biti ukop

- dva kovcega/sanduka koji zadovoljavaju medjunarodne standarde

- svu ostalu opremu za opremanje mejjita po islamskim pravilima i bosanskoj tradiciji

- rezervaciju prostorije za opremanje mejjita i obavljanje dzenaze

- osobe za opremanje mejjita

- Imama Aziza ef. Sabica za obavljanje dzenaze

- prevoz mejjita do mjesta ukopa u BiH

 

Cijena: 3 000 €

 

Napomena:

 

Sve sto se tice vjerskog dijela ili usluge, Islamska zajednica Bosnjaka u Finskoj je tu na raspolaganju i obratite se njoj.

 

Organizacija dzenaze u BiH i potrebni papiri

 

Nakon obavljene dzenaze ovdje i prevoza u BiH slijedi organizovanje dzenaze u mjestu ukopa preko Islamske zajednice, Dzemata ili Pokopnog drustva, zavisno od  mjesta ukopa. Ovo je vecini poznato a uputstva mozete dobiti i od navedenih ustanova, tako da o tome nije potrebno vise pisati.

 

Cesto je nekom potreban i bosanski Izvod iz maticne knjige umrlih, pa to mozete uraditi dok ste u BiH. Da bi ste dobili bosanski Izvod iz maticne knjige umrlih potrebno je da imate preveden finski Izvod, da uradite odjavu u CIPS-u i zatim u Mjesnom uredu mozete dobiti bosanski Izvod.

 

Ukoliko pravnih nasljednika ima vise a zive u razlicitim zemljama (nasljednici u Sukuselvitys papiru), lakse vam je da odmah u BiH kod javnog Notara uradite jednu zajednicku punomoc, nego da svi salju punomoc posebno. Trazite od Notara da vam ovjeri punomoc koju ce te vi na jednom papiru napisati na finskom i na bosanskom jeziku. Trazite da on samo ovjeri da je pred njim svojerucno potpisano i da je provjerio identitet potpisnika, a on moze napisati da ne ulazi u tekst i ne ovjerava tekst punomoci. Ovakva punomoc je vjerodostojna za finske organe vlasti.

 

Ostavinska rasprava u Finskoj i odjave

 

Neko od nasljednika je duzan u roku od tri mjeseca od smrti pokrenuti ostavinsku raspravu u Finskoj (perunkirjoitus) preko Oikeusapu u gradu gdje boravite, bez obzira da li je umrla osoba posjedovala ikakvu imovinu. (Ako ima imovine u BiH najbolje da je i ne spominjete jer ce vam traziti sve papire, a to mozete lakse rijesiti u BiH.) U imovinu se ne ubraja namjestaj i ostale stvari u stanu, ukoliko njihova vrijednost ne prelazi 4000 eura.

 

Svi nasljednici su navedeni u Sukuselvitys papiru kojeg ste dobili na pocetku u Magistratu. Za strance cesto nema podataka o porodici, tako da je mozda bolje da ih i ne spominjete jer ce vam trebati licno prisustvo ili punomoc od svih nasljednika. Zbog toga sto nema nasljedne imovine, a time ni poreza koji treba platiti, oikeusaputoimisto i ne insistira puno na utvrdjivanju nasljednika i zadovoljava se papirom iz Magistrata. Ukoliko su nasljednici navedeni u Magistratu treba vam punomoc.

 

Kad budete isli u Oikeusaputoimisto ponesite papire od svih svojih i supruznikovih prihoda (plata, liito, kela, socijalno) i rashoda (stanarina, struja itd) kao i racune od svega vezanog za dzenazu. Na osnovu ovih papira se utvrdjuje cijena njihovih advokatskih usluga i nakon toga vam zakazuju jos jednom vrijeme za ostavinsku raspravu (perunkirjoitus).

 

Prosjecna cijena je 70 € + postotak od plate oba supruznika. Ako ima neko od nasljednika da je nezaposlen, bolje je da on bude pokretac (kuolinpesän hoitaja) jer je tad najcesce oslobodjen placanja. Ukoliko postoje direktni nasljednici (npr. djeca), pokretac mora biti neko od njih a ne indirektni nasljednik (npr. unuci).


Kad se desi smrtni slucaj za troskove se ne pita. Medjutim, nemojte se izlagati bespotrebnim troskovima kao sto je ovaj, bolje je taj novac dati npr. djeci Sehida i sevap od toga pokloniti svom umrlom, nego birokratiji.

 

Kada ste zavrsili ostavinsku raspravu mozete zatvoriti racun u banci. Da biste zatvorili racun potrebna vam je punomoc ili licno prisustvo svih nasljednika.

 

Odjavite sljedece:

 

§        KELA primanja (eläke, asumistuki)

§        stan, na vrijeme

§        omaishoidontuki

§        TV-pretplatu

§        telefon

§        elektricnu energiju

§        adresu u posti

§        vratite pozajmljena pomagala (kolica...) u sairaalaan välinelainaamo

 

Pasos nije potrebno nositi u policiju na ponistenje vize. Viza se ponistava automatski jer policija ima uvid u papire Magistrata. KELA karticu nije obavezno vratiti, ali ukoliko je nezelite zadrzati vratiti je u KELA.

 

Dodatne korisne informacije vezane za smrtni slucaj:

 

Ako je umrla osoba prije smrti dobijala socijalnu pomoc, obavjestavate socijalnu radnicu o smrti i ona vam salje zahtjev koji ispunjavate i prilazete potrebne papire. Socijalno daje na racun umrle osobe onoliko koliko bi kostao ukop u Finskoj, sto sada iznosi 868 €.


Po zakonu novac sa racuna umrle osobe se moze podici samo u svrhu dzenaze, zato ponesite sa sobom racun iz Svedske i ostale racune koje imate vezano za dzenazu kad budete isli u banku. Osuuspankki (vjerovatno i druge banke) je uradila knjizicu sa uputstvima kako postupiti u slucaju smrti, pa je trazite na salteru jer je tu ukratko objasnjeno sve sto zahtjeva zakon u Finskoj nakon smrti. Ukoliko ima vise nasljednika, trazite od banke i obrazac punomoci kako bi vam svi nasljednici mogli dati punomoc za zatvaranje racuna.

                     

  • Kuolinpesän osakkaille
  • Valtakirja
02.05.2009.

OBIČAJI, VEZANI ZA MEJJITA, KOJI NEMAJU ISLAMSKO OBILJEŽJE

Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu kaže:

 

„Svako živo biće smrt će okusiti!“

 

(Kur'an, prijevod značenja, 21 sura, sura Vjerovjesnici – Al-Anbiyā', ajet 35)

 

Ovaj put govorimo o običajima vezanim za smrtni slučaj, o onim običajima koji nisu u skladu sa islamom a kojih smo, na žalost, svjedoci kod našeg naroda i ovdje u Finskoj. Izvor informacije o pogrešnim običajima je knjiga: „Dženaza – propisi i običaji“ (Muhamed Lugavić, 1. izdanje – Tuzla, 1995, štamapno u: Malme, Švedska). Obzirom da je knjiga štampana 1995 godine, to jest prije 13 godina, od tada pa do sada pojavilo se, na žalost, još novih pogrešnih običaja. O tim novim pogrešnim običajima, koji nisu spomenuti u sljedečim tekstovima, možete nam javiti na e-mail adresu. Žalosno je što po ovom pitanju malo čitamo, informišemo se, učimo, edukujemo se, a još je žalosnije što ne poslušamo imame kada nam skrenu pažnju na ove greške. Žalosno je što mnoge neislamske običaje naturaju ćak i oni koji obavljaju svih pet vakata namaza. Žalosno je što nekad ne poslušamo imama a poslušamo komšinicu koja, možda, i ne klanaja, a koja nam održi vaz pun novotarija, praznovjerja, gatki,... između ostalog, kako obavezno u stanu u kojem je stanovao neko ko je preselio na ahiret – sada treba da svjetlo gori 40 noći. Đaba imam govori da je to islamom zabranjeno, da je to rasipništvo (israf) – šejtanska posla i da su rasipnici braća/sestre šejtanove. Kažu, preče je poslušati komšinicu kako ne bi o nama pričala po mahali, a imam-efendija neće pričati po mahali ako ga ne poslušamo. Kažu, zašto da baš mi prekinemo taj običaj (iako je običaj suprotan islamu). I tako, izgovora se mnogo nađe. Ali, el-hamdulillah, u običnom narodu sve više ima onih koji uče o islamu i koji radije poslušaju ulemu nego one što misle da znaju a ne znaju. Preporučujemo da pored teme o neislamskim običajima (o čemu možete čitati u tekstovima koji slijede) pročitate i o drugim stvarima vezanim za propise o dženazi, iz knjige „Dženaza – propisi i običaji“. Knjigu možete poručiti na e-mail adresu Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj, cijena knjige je 5,05 eura plus poštarina. Uskoro slijedi, ako Bog da, i informacija o tome koji sve papiri trebaju kada se desi smrtni slučaj u Finskoj, u slučaju kada se transportuje u Bosnu i Hercegovinu, koliko košta kada se to odrađuje preko Islamske zajednice Bošnjaka u Finskoj i pokopnog društva s kojim Zajednica ima ugovor,... na osnovu iskustva kod jednog od zadnjih slučajeva.

 

 

 

(slijedi tekst/navodi/citati iz knjige „Dženaza – propisi i običaji“)

 

 

Veliki islamski učenjak i pobožnjak Hasan el Basri kaže:

 

„Najveće zlo čini onaj koji za mejjitom plače, a sebe zaboravlja.“

 

 

Arapska poslovica veli:

 

„Ne plači za mrtvim već za živim (ako krene krivim putem).“

 

 

 

OBIČAJI, VEZANI ZA MEJJITA,

 

KOJI NEMAJU ISLAMSKO OBILJEŽJE

 

izvor: „Dženaza – propisi i običaji“ (Muhamed Lugavić, 1. izdanje – Tuzla, 1995, štamapno u: Malme, Švedska), str. 46-49.:

 

Niko nije podigao svoj glas protiv sujevjerja i kulta ličnosti mejjita, kao što je to učinio islam.

Međutim, mnogi narodi i plemena, širom svijeta, s primanjem islama unijeli su u njega mnoge običaje i sujevjerja, koja s pravim učenjem islama nemaju ničeg zajedničkog – naprotiv, ona su mu potpuno strana. Pored toga, tokom vijekova mnogi muslimani živeći izmiješani s nemuslimanima, poprimili su mnoge običaje koji su, zbog nedovoljnog poznavanja čistog islamskog učenja, ove povezali s vjerom.

Iako mi, bosanskohercegovački muslimani možemo biti zadovoljni da je u našim redovima iz dana u dan sve manje sujevjerja, a naročito u onim krajevima, gdje kao vjerski službenik djeluje imam koji zna pravilno ocijeniti šta je islamsko a šta nije, ipak i danas imamo pojedinih mjesta u kojima: gatanje, ogledanje, bacanje tespiha, razgrtanje graha, gledanje u dlan i talog od kahve u fildžanu, te razna druga sujevjerja – caruju, protiv čega se moramo svim mogućim sredstvima boriti, jer to nema ničeg zajedničkog s učenjem islama. Naprotiv, islam ustaje protiv svega toga.

Nije mi namjera da ovdje govorim o svim mogućim zabludama i sujevjerju, s kojim se svakodnevno susrećemo. O tome bi trebalo posebno govoriti i pisati. Želja mi je da ovdje iznesem samo neke primjere ružnih običaja koje zapažamo povodom smrti muslimana.

Tako je običaj u pojedinim mjestima:

- da se odmah izbaci iz kuće sva hrana koja je bila spremljena za jelo, kao i sva voda koja se zatekla u posuđu;

- da se odmah platnom ili nečim drugim zastru sva kućna ogledala;

- da se odmah, čim se majjit okrene prema kibli i pokrije čaršafom, donese u jednom sudu brašna ili pšenice u koje se usadi svijeća pa se to stavi više glave mejjita. To sve tako stoji dok se mejjit ne iznese iz sobe, a zatim se to dadne nekoj siroti;

- da se kuća ne mete dok se mejjit ne iznese iz kuće, pa makar tu ležao i 2-3 dana, jer vjeruju – ako se bude melo, da će se „zamesti“ cijela porodica;

- dok još mejjit leži, donesu u jednom sudu: brašna mekinja (trica) i soli pa rukom mejjita promiješaju, pa to onda stavljaju u tlak (napoj) govečetu – vjerujuči ako to urade, da će imati u izobilju mlijeka, sira, masla i kajmaka;

- baca se novac i tekstilna roba (posteljina, stolnjaci i sl.) pored mejjita;

- kad imam ili bula budu krojili ćefine – ne smiju se služiti makazama niti kod šivanja ćefina smije biti uzo, jer će se – vjeruju, makazama prerezati dalji napredak u životu porodice, a ako na ćefinima bude uzlova, da će im time biti zavezana sreća;

- čuvati mrtvaca da ga ne preskoči mačka, jer bi se vele – mogao povampiriti, a niko se ne pita da li je zdravo preko cijelog dana i noći sjediti u sobi kod mejjita, koji je, možda pun raznih bacila i mikroba, jer je u mnogo slučajeva mejjit bolovao i po nekoliko mjeseci, a često i od zarazne bolesti. Ne treba se plašiti mrtvih, jer se sigurno još nikad mrtvi nije povampirio. To su najobičnije bajke. Živi su opasni, njih se treba bojati, ako su naopake naravi;

- da iz sobe do mjesta kupanja ženu mejjita iznose sa tekbirima i još nekim drugim učenjem i to u horu. Istina, to se radi samo u jednom našem manjem gradiću i to pod „dirigovanjem“ mjesne bule koja neće da zna da kod mejjita prestaje svako učenje dok se ova ne ogasuli. Čudne li demagogije?!;

- da iza mejjita spaljuju njene haljine, umjesto da ih operu, pa ako ništa drugo, da ih podijele siromasima. Tačno je da bi u pojedinim slučajevima trebalo izvršiti i dezinficiranje cijelog stana, a ne samo posteljine, odjeće i obuće, ali ne treba spaljivati;

 

- hvataju vodu s tenešira koja otiče dok mejjita gasule pa je daju:

a) ukućanima mejjita da se napiju, da im – vele – mejjit ne bi „izlazio na san“ i da im što prije izađe iz očiju;

b) bračnim drugovima među kojim ne vlada bračna harmonija, da bi se međusobno zavoljeli i u braku slagali. Svakako, ovo se čini krijući, stavljajući ovu vodu u hranu ili kahvu;

c) pijanici, ne bi li se prošao alkoholnih pića. Svakako i ovo se radi krijući, pekući mu kahvu ili mu spravljaju hranu na ovoj vodi.

Čudne li ironije, piti sapunjavu vodu kojom je još mejjit okupan a koji je možda bolovao od zarazne bolesti, nekih rana ili mu je samo tijelo toliko bilo nečisto da mu se teško moglo pristupiti radi samog kupanja, a još je veća zabluda vjerovati da smrdljiva i nečista, a možda i zaražena voda ima ima u sebi neku čudotvornu snagu koja liječi od straha, miri zavađene mladiće i djevojke i bračne parove i odvraća ljude od alkoholnih pića?!;

- kad mejjit bude okupana i u ćefine zamotana, zakolju brava i prenesu ga preko iste, dok još nije podignuta s tenešira.

Ovo čine vjerujući da će biti veći berićet u sitnoj stoci;

- da se iskupi sav hajvan pred kuću, pa kad se mejjit ponese, da se prenese između hajvana, vjerujući da onda neće ni jedan komad uginuti ili na bilo koji drugi način nastupiti manjak u hajvanu;

- da muškom djetetu, koje je umrlo neosunećeno, dok je još na teneširu prelome mali prst na ruci.

Po vjerovanju nekih, imam se ne smije obazirati na kuću kad se dženaza ponese od kuće, jer ako to učini, vjeruju, mogao bi ubrzo još neko umrijeti;

- kad se ponese dženaza, da se za istom razbije bokal ili nešto slično od stakla, da bi se, vele, na toj žalosti sve završilo;

- muž ne smije ponijeti svoju ženu, niti je u mezar spustiti, jer je za nju postao tuđin – a svak drugi smije. Čudna rezonovanja?!

- kad se dijete spušta u mezar, treba ga tri puta pomaknuti naprijed – da mu majka ne bi postala nerotkinja;

- prilikom zakopavanja mejjita, neće uzeti lopatu iz ruke, nego je valja baciti na zemlju pa da je tek onda drugi uzme. Zato se i ne govori: „Daj mi lopatu“ – nego: „Baci lopatu!“

- dijele novac – sadaku na mezaru i to svakom odreda – bio siromah ili bogat.

Podijeliti nešto siromasima na ime sadake, a pred dušu mejjita ne samo da je pohvalno, nego u najviše slučajeva i potrebno, ali ne i onima koji su imućni. Jedino, moglo bi se govoriti o tome da li da dijelimo na mezaru gdje se iskuplju i djeca, pa i ona kojima nije potrebna sadaka, ili na nekom drugom prikladnijem mjestu. O tome bi zaista trebalo ozbiljnije povesti računa. Dijelimo sadaku samo onima, koji su zaista potrebni, ali to ne mora biti na mezaru, gdje se skoro svaki put zbog toga stvara gužva i galama;

- kada se vraćamo s dženaze, vele, ne valja se nikom uvraćati, niti se valja kome uvratiti kad se vraćamo kući ako smo bili kod nekog na žalosti ili na prvome tevhidu;

- onom koji nam je povodom smrti došao na žalost, kada ga pratimo, ne smijemo reći: „Dođi“, kao što se obično čini, kad pratimo posjetioce, jer ga, vele, zovemo na ponovnu žalost:

- stavljaju posudu s vodom na prozor u kući mejjita i to 40 dana da bi se, vele, duša dotične osobe imala iz čega napiti kad dođe kući. Neki stavljaju i na sam mezar posudu s vodom;

- stavljaju u posudu masla da bi duša imala šta lizati kad se navrati kući u kojoj je živjela i umrla;

- pale svijeću u kući mejjita sedam, a ponegdje i 40 dana za dušu mejjita;

- ponegdje prvih sedam noći dijele svijeće po selu da ih ukućani pale za dušu mejjita.

Ako bi se dijelile svijeće u onim mjestima u kojim nema električne rasvjete i to samo siromasima da ne sjede u mraku, moglo bi se bar donekle za ovo naći neko opravdanje, jer bi to bio jedan vid pomaganja siromaha – inače nema nikakvih opravdanja. Ali, sada, u najnovije doba, u Sarajevu ima nešto i gore. Naime, na novom mezarju u Barama na mnogim mezarovima muslimana vide se svijeće koje gore kao i na mezarovima nemuslimana. Ne bismo smjeli dozvoliti da se i ova vrlo opasna novina uvede;

- peku halvu i dijele je sa somunima po selu;

- posjetiocima koji su došli na žalost ne okreće se obuća, kao što je običaj i red činiti, kad dođu gosti prijatelji;

- otac, majka, brat, setra, žena i… uzimaju grumen zemlje s mezara i nose uza se da bi mejjita što prije prežalili i zaboravili.

Vjerujem da još, tu i tamo ima sličnih običaja koji dolaze do izražaja kad umre bilo domaćin ili neko drugi u kući, ali kao što sam rekao – hvala Allahu dž.š. – svaki dan ih je manje, jer ljudi i sami uviđaju da nema smisla povezati s vjerom ono što zdrav razum ne prima.

Istina, ima nešto novo, što se počelo uvlačiti, a što je od svih navedenih običaja i zabluda opasnije. U posljednje vrijeme muslimani poprimaju jedan novi običaj, a to je: da kod kuće mejjita časte rakijom sve one koji su došli da isprate do mezara mejjita ili kada se povrate s mezara. Ne mogu a da ne istaknem i javno ne osudim još jednu vrlo ružnu pojavu. Naime, običaj je kod nas da se skoro sve dženaze donose pred džamiju – obično na ikindiju, da im se tu poslije namaza klanja dženaza namaz. Međutim, među onima koji žele da isprate mejjita do mezara – ima i veliki broj onih koji neće mejjitu da klanjaju dženazu namaz, pa makar im to bio: roditelj, bliži rođak, prijatelj, komšija ili poznanik. Nemamo ništa protiv toga. Put istine je jasan i svima otvoren, a islamsko geslo glasi: „Lekjum dinukjum ve lije din” (Kur’an) (Vama vaša vjera, a meni moja vjera). Ali im otvoreno zamjeramo što u dvorištu Božijeg hrama uz ramazanske dane javno puše. Da li neko drži ili ne drži do vjere – to je njegova stvar, ali bi bar tu, gdje vjernici dolaze da obave namaz i da baš oni njihovim roditeljima, rodbini... klanjaju dženaze namaz – morali biti toliko kulturni i uviđavni pa to tu ne činiti.

 

...                   ...                   ...                   ...                   ...                   ...                   ...                      ...

 

NISU ISLAMSKI PROPISI

 

izvor: „Dženaza – propisi i običaji“ (Muhamed Lugavić, 1. izdanje – Tuzla, 1995, štamapno u: Malme, Švedska), str. 53.:

 

- Pripremanje jela u domu mejjita, a nerijetko i gozbe, pića, sofre, sijela.

U tu svrhu vrlo često se i novac pozajmi ili, ne daj Bože proda nešto iz kuće kako bi ”otarasili dženazu”, i sve pod motivom da što se više potroši na dženazi, veći je sin, muž, kćerka, jer se time ”iskazuje” ljubav prema mejjitu; a poslije toga komšije prepričavaju kako su dostojanstveno obavili dženazu ili ukopali toga i toga.

Naravno, to nije islamski običaj, a najmanje propis (prije bi ličilo na grijeh). Ovo se i nekako može tolerisati onima koji imaju novac, ali oni koji nemaju, moraju iste radnje raditi kako bi zadovoljili adet mjesta i vremena i tako ”osvjetlali” obraz pred narodom. Sigurno je da takve radnje nemaju nikakvog opravdanja i uporišta u vjeri.

Dopušteno je pripremiti jelo za musafire koji su došli na dženazu. Islamski je običaj da komšije pripreme jelo za porodicu mejjita i musafire.

- Ostaviti svjetlo 40 dana da gori cijelu noć.

- Stavljati brašno i vodu na prozor ili neko drugo mjesto, smatrajući da duša dolazi kući ”pije i jede”.

- Ne raditi 40 dana, a žena ne izlaziti iz kuće.

- Što se tiče žene, poslije muževljeve smrti, postupiće po šerijatskim propisima naznačenim u ovoj knjizi.

- Kod izjavljivanja saučešća članovi porodice su postrojeni iza mejjita u redu, a prijatelji i komšije prilaze im i izjavljivaju saučešće rukovanjem, a nerijetko grljenjem i ljubljenjem.

- Pušiti, glasno pričati za mejjitom.

- Naricati, glasno plakati za mejjitom, bilo to u kući ili na mezaru.

- Nije preporučeno da žene prate dženazu na mezar, kao niti djeca, osim sa roditeljima.  

 

07.04.2009.

Kad si zadnji put zagrlio svoju majku...‏

 

Es-selamu alejkum!

Ako nam je neko od roditelja preselio na Ahiret, činimo dovu - molimo Allaha dž.š. da oprosti i uvede u Džennet.

Ako je roditelj živ poštujmo ga, volimo, pazimo, pomažimo...

Ako imamo djecu odgajajmo ih između ostalog i tako da misle o nama dok smo živi i kada preselimo...

U vezi (ne)poštivanja roditelja ali i roditeljske ljubavi prema djetetu, zanimljiv video, preporučujemo, na linku

http://www.youtube.com/watch?v=l48bXkBoaVs  

pod nazivom "Kad si zadnji put zagrlio svoju majku...‏"

Uzmimo pouku. Preporučite i drugima...

Es-selamu alejkum!

 

Islamska Zajednica Bošnjaka u Finskoj

27.02.2009.

Dobar video - preporucujemo...

Dobar video: "Sta je tvoj cilj u zivotu?" - dr. Bilal Filips, bivsi krcanin, danas islamski daija - svrsenik medinskog univerziteta, govori o smislu zivota na ovom svijetu:
Ovo je video emisija u kojoj gostuje dr. Bilal Filips i odgovara na pitanja voditelja o Islamu i islamskom vjerovanju. Video je jako poucan i toplo ga preporucujemo svima da ga pogledaju a...
...posebno onima koji traze odgovor na pitanje: Sta je svrha moga postojanja?.
video je na linku:
http://www.n-um.com/?q=node/2130

21.01.2009.

Najsretniji dan

Internet stranica
www.n-um.com  
(internet stranica Muslimanske omladine Norrköping u Švedskoj)
je objavila jedan fin i poučan video na adresi
http://www.n-um.com/?q=node/2013  
pod nazivom  "Najsretniji dan".
Video se može otvoriti i pogledati direktno na stranici a može se i presnimiti na računar, mada je presnimiti ga možda bolje jer ne zauzima puno memorije.
Video je popračen audio sadržajem koji kada se posluša je dovoljno poučan.
Uzmimo pouku...

04.01.2009.

Hutba reisu-l-uleme o Palestini

 

MINA (Muslimanska informativna novinska agencija) 02.01.2009

Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić održao hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji posvećenu Palesetini, a u povodu izraelske opsade pojasa Gaze, gdje je zatočeno više od milion ljudi. Tim povodom organizovana je sergija pomoći palestinskom narodu u svim džamijama u domovini i dijaspori. Sergija će biti organizovana i sljedećeg petka iza džuma-namaza. U današnjoj hutbi reisu-l-ulema je rekao:

Neka je hvala i slava Stvoritelju nebesa i Zemlje, koji nije rodio, i koji rođen nije, i kojemu niko i ništa nije ravno.

Neka je hvala i slava Gospodaru dana i noći, koji se ne umara od sna i napora da Sunce izađe u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

Neka je hvala i slava Svemoćnom, Sveznajućem i Svemilosnom Allahu, koji nije zaboravio čovjeka, koji nije ostavio čovjeka da se udalji od Njega, koji je čovjeku poslao Knjigu u kojoj je jasan putokaz za one koji traže uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.

Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike koji su donosili i pronosili radosnu vijest ljudima koji ne slušaju samo ušima da bi bili puki imitatori, već Božju riječ primaju srcem da bi bili svjesni svoga mjesta u svijetu i to drugim preporučuju da bi bili putokaz svijetu.

Draga braćo i sestre,

Riječ paradoks upotrebljavamo kad hoćemo ukazati da je nešto proturječno, kad hoćemo nekoga podsjetiti da mu riječi nisu u skladu sa djelima, da u praksi nije dosljedan svojoj vjeri. O nedosljednosti kod ljudi Kur'an ovako govori: - A kad im se kaže: "Nemojte praviti nered (fesad) na Zemlji" - oni odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo"! Naprotiv, oni prave nered, ali to ne primjećuju (Kur'an, 2:11-12).

Svako vrijeme i svaka civilizacija ima svoje paradokse, pa tako i ovo naše vrijeme i ova današnja civilizacija ima svoje paradokse, ima svoje proturiječnosti: sve su veće titule od obrazovanja, a sve je manje odgoja i sve je manje smisla; sve je podređeno vremenu, a vremena ima sve manje; sve su veće kuće, a sve manje obitelji; sve više je znanja, a sve manje mudrosti; sve više je stručnjaka, a sve više je problema; i sve više je medicine, a sve manje je zdravlja.

Svjestan je štete, ali čovjek prekomjerno pije, previše puši, troši nerazumno, vozi prebrzo, ljuti se nenormalno, prekasno ide na spavanje, umoran se budi, čita premalo, previše gleda televiziju, rijetko klanja (moli se Bogu) i ne voli da misli o odgovornosti pred Bogom na Sudnjem danu.

Čovjek današnjice posjeduje mnoštvo stvari, ali mu nedostaje vlastitih vrijednosti. Bio je na Mjesecu i vratio se natrag, ali ima problem upoznati svog komšiju. Čovjek je napravio velike stvari, ali ne i dobre. Strah ga je od zagađenog zraka, a ne vodi računa o čistoći duše. Čovjek piše više, a sve manje čita. Naučio je da žuri, ali ne i da strpljivo čeka. Čovjek je izumio kompjuter u kojeg pohranjuje sve više informacija i pravi sve više kopija, ali sve manje i manje komunicira sa ljudima.

Ovo je vrijeme brze hrane i spore probave; strašnih ljudi i sitnih duša; naglo bogatih pojedinaca i praznih odnosa u zajednici. Ovo je civilizacija u kojoj se slavi veza za jednu noć, u kojoj tablete čine "čuda" od veselja do smiraja i na kraju smrti.

Zato ako si ikad pomislio zašto će ti vjera, danas u ovom vremenu i u ovoj civilizaciji zapamti - vjera ti je jedini pravi učitelj koji te uči da provedeš vrijeme s onima koje voliš, jer neće biti zauvijek s tobom. Vjera te uči da govoriš lijepe riječi, jer najveće blago koje možeš pokloniti svojim prijateljima je ljubav, a to ne košta ništa, a dobit je velika.

Dakle, ovo je civilizacija i ovo je vrijeme kad se treba vratiti Uzvišenom Bogu i naći mir u sebi, te pomoći onima kojima je mir potreban. A ima li mjesta na Zemlje kojem je potrebniji mir od Palestine i ima li naroda kojem je danas potrebnija ljubav i pomoć od palestinskog naroda u Gazi!?

Da, tako je, ovo je vrijeme u kojem pati nevina Palestina samo zato što je nemoćna da dokaže da je žrtva civilizacije paradoksa, prema kojem je dopušteno ubiti sva prava jednima da bi se osigurala određena prava drugima; dopušteno je ubijati civile jednog naroda da bi se spriječilo ubijanje civila drugome narodu.

Ko ima monopol nad ljudskim životom da procjenjuje čiji su životi civila vredniji?! I to u Svetoj zemlji, gdje je Stvoritelj svega što postoji davno rekao Musau, a.s., u Tevratu da "onaj koji ubije jednog nevinog čovjeka kao da je ubio cijelo čovječanstvo, a onaj koji ga spasi, kao da je spasio cijelo čovječanstvo."

To je najveći paradoks ovoga vremena i ove civilizacije - proturiječnost Ibrahimovih potomaka, koji previše pričaju, koji se premalo vole, a previše mrze.

Oni umjesto da budu primjer međusobne ljubavi cijelome svijetu u Svetoj zemlji gdje je boravio Ibrahim, a.s., gdje se rodio Isa sin Merjemin i odakle je Muhammed, a.s., otišao u nebo - oni nas podsjećaju na žalosnu priču o Kabilu koji je ubio brata Habila samo zato što ga nije mogao gledati u svojoj blizini.

Nevjerovatno je da cijeli svijet nijemo posmatra opsadu pojasa Gaze, gdje je više od milion ljudi i djece zatočeno i čeka šta će se dogoditi, dok sluša da se sprema konačno rješenje (The Final Solution) u ime slobodnog svijeta kojeg vodi Izrael. Da čovjek ne povjeruje svojim ušima kad to sluša od onih koji dobro znaju da niko i nikada nije proveo svoju zamisao o "konačnom rješenju" nigdje i ni za koga, ma koliko se pouzdao u svoju vojnu silu.

Ne može se za sebe tražiti mir i sigurnost, dok se drugima sprema rat i ubijanje; ne može se za sebe tražiti pravo na postojanje, dok se drugima sprema nestanak; ne može se ničim opravdati ubijanje nedužne djece bez obzira od koga i bez obzira zbog čega. I ne može se ničim opravdati samoubilačka logika, koja ubija nevine ljude ma ko oni bili.

Ovo je glas Sarajeva koji poziva Palestince da se ujedine oko vlastitog dobra i da prihvate činjenicu o pravu Izraela na postojanje.

Ovo je glas Sarajeva koji poziva Izraelćane da odustanu od vojne opsade Gaze i oslobode nevine ljude i djecu zatočeništva.

Mir i sigurnost za sve ljude i narode u Svetoj zemlji nema alternativu.

Nasilje jednog uzrokuje nasilje drugog i tako u nedogled. No, isto tako mir i dobra volja jednog uzrokuje mir i dobru volju drugoga i tako dolazi do trajnog suživota i tolerancije.

S tom namjerom - da u Svetoj zemlji umjesto svetog rata zavlada sveti mir, mi vas, povodom današnje džume-namaza, kao i džume-namaza idućeg petka, pozivamo da nam se, koliko možete, pridružite sergiji radi pomoći palestinskom narodu u Gazi, gdje je dosada ubijeno više od 400 i ranjeno više od 2000 ljudi. Mi najbolje znamo šta znači biti u zatočeništvu i mi najbolje znamo šta znači kad niste sami u svojoj patnji.

Allahu Svemoćni, osnaži nas da u vremenu nemorala budemo moralni, da u vremenu nevjere imamo vjeru, da u vremenu licemjerja budemo iskreni i predani Tebi!

Allahu Sveznajući, pouči nas da se u vremenu paradoksa držimo vjere koja nas čuva od svakoga zla i belaja!

Allahu Milostivi, obaspi milošću one koji nedužno pate, podari im, Bože, nadu i daj im snagu da izdrže sva iskušenja, a onima koji im čine nasilje oduzmi moć da to više ne čine! Amin!

01.01.2009.

10. Muharrem, dan ašure

10. Muharrem, dan ašure: 7. januar 2009 g. (srijeda).

[Slijedi hutba (skračena verzija u čijem sadržaju je korigovan kalendarski podatak). Izvor: hutba; hatib - Imam: Bilal Hodžić; IKC Ulm - Njemačka; 26.januar.2006 / 07.muharrem.1428]

   Draga braćo i cijenjene sestre, ušli smo ovih dana u novu 1430 hidžretsku godinu. Nalazimo se na početku prvog mjeseca našeg islamskog kalendara koji se zove muharrem a koji spada u red odabranih, svetih mjeseci čiji je deseti dan 'Jevmu-Ašura'.

     O vrijednosti posta mjeseca Muharrema, kao i obavljanja noćnog namaza, govori slijedeći hadis:

     Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: 'Najbolji post poslije ramazana je post mjeseca muharema, a najbolji namaz poslije fard namaza je noćni namaz!' (Muslim)

     Kako stoji u predajama, Poslanik s.a.v.s. je za vrijeme svoga boravka u Meki postio deseti dan muharema. Nakon dolaska u Medinu našao je da Jevreji poste Ašuru, pa je u tom smislu i slijedeća predaja:

     Prenosi Ibn Abbas da je Poslanik s.a.v.s. kada je došao u Medinu, našao Židove (Jevreje) kako poste Ašuru, pa je rekao: 'Šta je ovo?' Rekli su: 'Ovo je lijep dan, dan u kojem je spašen Musa a.s. sa Benu Israelćanima, od njihova neprijatelja, pa ga je Musa postio.' Rekao je: 'Meni je Musa bliži od vas!' – pa je postio i naredio drugima da poste. (Buharija)

U Ahmedovoj predaji se još nalazi:

'...To je dan u kojem se zaustavila lađa na brdu Džudijj, pa ga je Nuh postio...' (Ahmed)

     Ibn Abas nam pripovijeda da je Muhammed a.s. poslije posta mjeseca ramazana, najrađe postio Dan Ašure, kao što stoji u slijedećoj predaji: Prenosi se od Ibn Abbasa r.a.: 'Nisam vidio Poslanika s.a.v.s. da sa više želje posti neki dan od Ašure i ovoga mubarek mjeseca (misleći na ramazan).' (Buharija)

     U Ahmedovoj zbirci se nalazi hadis, koji govori o tome da je post Ašure uzrok opraštanja grijeha učinjenih u protekloj godini:

Rekao je Allahov Poslanika s.a.v.s.: 'Post Ašure je uzrokom praštanja grijeha koji su učinjeni protekle godine!' (Muslim)

     Preporuka je Poslanika s.a.v.s. da se pored desetog dana muharema posti dan prije (ili dan poslije), kako bi se i na taj način Muslimani razlikovali od sljedbenika prošlih knjiga, pa u slijedećoj predaji stoji:

     Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa r.a. da je Poslaniku s.a.v.s. nakon što je postio i naredio ashabima da poste Ašuru rečeno: 'O Allahov Poslaniče, to je dan koji obilježavaju Židovi i Kršćani!' Rekao je Poslanik s.a.v.s.: 'U narednoj godini ćemo inša-Allah postiti i deveti dan!' Pa on nije dočekao narednu godinu, jer je Poslanik s.a.v.s. te godine preselio!' (Muslim)

   Posteći deveti dan Muharema, Muslimani se i u ovom ibadetu razlikuju od Jevreja. S' time u vezi nalazimo i sljedeći hadis: 'Postite jedan dan prije i jedan dan poslije' (Muslim).

Vidjeli smo iz navedenih predaja da se Jevmu ašura, dan ašure veže prije svega za Nuha a.s., i njegovo spašavanje od potopa, zatim se veže za Musa a.s., i njegovo izbavljenje od faraona, zatim za Muhammeda s.a.v.s., i za njegovog unuka hazreti Husejna koji je poginuo upravo na deseti dan Muharrema na Kerbeli.

Što se tiče Nuha a.s., i njegovog naroda, kao i dešavanja koja su se zbila te su nam činjenice manje više poznate. Danas bih iskoristio priliku i podsjetio se na dva događaja ili bolje rečeno momenta vezana za Nuha a.s.

Iako je Nuh a.s., pozivao i dan i noć i tajno i javno, iako je živio 950 godina, njegovom pozivu se odazvalo veoma malo vjernika. Od onih koji se nisu odazvali njegovom pozivu bio je i jedan od njegovih sinova. Nakon što je nastupio „Tufan“ potop, Nuh a.s., od žalosti za svojim evladom ga ponovo doziva ne bi li njegov sin se dozvao pameti, ne bi li povjerovao pozivu svog oca, ne bi li shvatio da je babo u pravu i ne bi li spasio sebe od užasne Allahove kazne. Ovaj momenat Allah spominje u svojoj Časnoj i Mudroj Knjizi gdje kaže: « I zovnu Nuh sina svog - a bio je odvojen: “O sinčiću moj! Ukrcaj se s nama i ne budi s kafirima!”  (Sin) reče: “Pribjeći ću planini, zaštitiće me od vode.” (Nuh) reče: “Nema zaštitnika danas od naredbe Allahove, izuzev kome se smilovao. I nadođe između njih dvojice talas i bi od potopljenih. (Hud, 41-43)

I pored toga što mu se sin bio svrstao na stranu kjafira, babo ga opet doziva riječima: “O sinčiću moj”. Ali pored svega toga sin se nije odazvao i bio je potopljen.

Iz ovog slučaja crpimo jednu veoma važnu pouku, a to je da našu djecu trebamo dozivati prije nego dođe do potopa, prije nego li bude kasno, prije nego dijete zaglavi u zatvoru, prije nego li se oda drogi ili alkoholu, prije nego upadne u loše društvo, jer kada dođe onaj posljednji talas, on uzima sa sobom sve. Svi mi kao roditelji se moramo potruditi da izvedemo našu djecu na siratul-mustekim ( na pravi put ), ali taj put nije samo ponuditi djetetu smještaj, odjeću, obuću, igračke, auta ili kuće, sve je ovo materija, djetetu treba ponuditi kako materijalnu tako i duhovnu hranu. Jer kako god odvodimo svoju djecu u McDonalds zbog fizičke hrane isto tako ih treba dovoditi u džamiju radi duhovne hrane. U svemu ovome roditelji su prvi odgojni faktor i ako oni zakažu malo šta može ublažiti posljedice lošeg odgoja.

Drugi momenat koji je isto tako bitan se zbio prilikom samog ukrcavanja Nuha a.s., u lađu kada je primjetio jednog starca duge bijele brade za kojeg je znao da nije jedan od vjernika. Bio je to šejtan, Iblis, koji se morao da spasi. Nuh a.s., ga je zaustavio i pitao: “Šta ti tražiš ovdje”? Šejtan mu odgovori da je Allahova odredba da se i on mora spasiti, jer dokle god bude ljudskog roda dotle će šejtan da radi svoj posao. Te mu šejtan otkri jednu od svojih otrovnih strelica koju kad odapne nikada ne promaši svoj cilj, a to je zavidnost. Zato čuvajmo se prokletog šejtana i njegovih spletki i njegovih strelica.

Za ovaj dan smo vidjeli da se veže i momenat kada je Musa a.s., zajedno sa svojim narodom izbavio se od faraona i njegove tiranije. Ovaj njegov slučaj nam najbolje pokazuje da ni jedan tiranin na svijetu neće vječno ostati. Kroz povijest svijeta je bilo dosta tiranina koji su tlačili i mučili svoj narod, ali bi se na kraju kada Allah odluči uzeti mu vlast iz ruku vlastiti narod protiv njega okrenuo i presudio mu. Allah ne voli zulumćare i obećaje da će zulumćara snaći kazna još na ovome svijetu, a na drugom samo Allah zna šta ga čeka.

I dan danas imamo faraona koji se smatraju najmoćnijim ljudima na svijetu, koji posjeduju ogromno blago, vojsku, najmodernije naoražanje, ali koji ne shvataju Allahov zakon na zemlji koji glasi: «Reci: O Bože moj, Ti koji posjeduješ svu vlast, ti daješ vlast kome hoćeš, a oduzimaš je od koga hoćeš, Ti uzvisuješ koga hoćeš, a unizuješ koga hoćeš, u Tvojim rukama je svako dobro, zaista Ti imaš nad svim moć.»

Pored Nuha a.s., i Musa a.s., na ovaj dan se desilo tragično ubistvo jednog od unuka Muhammeda a.s., hazreti Husejna. To su bili tužni i mračni periodi historije Islama kada je upravo ova borba za vlast zasljepljivala tadašnje vladare u tolikoj mjeri da nisu prezali podići ruku ne samo brat na brata nego li čak i na unuka Allahova Poslanika, hazreti Husejna.

Onaj ko želi da mu Allah oprosti njegove grijehe koje je počinio prethodne godine će ako Bog da nastojati da preposti deveti i deseti dan ašure ili ako mu je lakše deseti i jedanaesti kako bi zaslužio Allahovu milost i oprost grijeha.

Molim Allaha da nas učini od onih koji slijede njegovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s., koji izvršavaju Allahove naredbe, a klone se njegovih zabrana. Amin. 

01.01.2009.

Obrezivanje djece / Sunečenje (Ympärileikkaus)

 

Obzirom da imamo poteškoće kada je u pitanju sunečenje djece u Finskoj, potrudili smo se da prikupimo informacije o mogućnostima i za sada imamo informacije samo o mogućnostima u Helsinkiju.

 

O mogućnostima u drugim gradovima Finske očekujemo da nam jave oni koji tamo borave.

 

Nadamo se da će vam ovi kontakt podaci u vezi sunečenja u Helsinkiju biti od koristi (dio podataka ipak trebate sami potražiti npr. u telefonskom imeniku...):

 

1. Ljekar/Lääkäri Elias Orvomaa, telefon: 0500705353. Preko njega može se dobiti organizovane stvari kao mjesto i injekcije/uspavljivanje (puudutukset/nukutukset). Što je dječak stariji to je sunečenje skuplje zbog uspavljivanja koje duže traje i iziskuje više ulaganja u cjelokupni posao.

 

2. Keskuskadun lääkäriasema: (Ljekar/Lääkäri? Kontakt podaci/yhteystiedot?)


3. Ginekolog/Gynekologi Dan Apter (za dječake ispod 6 mjeseci starosti) Kontakt podaci?


Takođe možete potražiti i u svojim zdravstvenim ustanovama, uz molbu naravno, a sami možete u primopredaji djeteta proučiti Bismillah...


Iskreno se nadamo da će vam ove informacije biti od koristiti, ako Bog da, mada je velika potreba za više informacija. Za početak toliko ali uz vašu saradnju dobit će mo više informacija koje će mo naknadno objaviti tako da budu svakom na raspolaganju i od koristi svakom kome zatrebaju.

28.12.2008.

Čestitka reisu-l-uleme za Novu 1430. hidžretsku godinu

27.12.2008                     http://rijaset.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=5578&Itemid=1

Sarajevo, 27. decembar 2008. (MINA) - Povodom nove muslimanske godine po Hidžri, reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je uputio čestitku u kojoj se kaže:

- Draga braćo i sestre,
Tri dana dijele početak nove godine po Hidžri od početka nove godine po Miladu. Nova 1430. godine po Hidžri pada u nedjelju 28. decembra 2008. godine sa zalaskom sunca a nova 2009. godine po Miladu pada u srijedu na četvrtak u ponoć 3. muharrema, 1430. god. Ova koincidencija sjećanja na dva povijesna događaja od kojih se računa novo vrijeme u povijesti ima poruku.

Mīlād nas podsjeća na rođenje jednog čovjeka koji je promijenio svijet a hidžra nas podsjeća na rađanje jedne zajednice koja je promijenila povijest.

Poruka je jasna - više nego ikad ranije čovječanstvo treba da prepozna vrijednost mīlāda Isa sina Merjeminog i hidžre Muhammeda sina Abdullahovog, a.s. Mīlād i Hidžra su dva povijesna međaša. Prvi nas podsjeća da je čovjek osoba, koja u ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku može mijenjati svijet, a drugi nas podsjeća da je čovjek zajednica, koja u zajedništvu vjere u Boga i povjerenja u čovjeka može mijenjati povijest.

Nema sreće pojedinac bez zdrave zajednice, ali ni zajednica ne može opstati bez snažnog pojedinca. Stoga je važno da znakove mīlāda i hidžre čitamo otvorenog srca, jer Isa i Muhammed, a.s., su znakovi za sva vremena i zato ih se ne smije udaljavati, niti prisvajati za jednoznačnu upotrebu. Isaove i Muhammedove znakove treba približavati baš kao što su ove godine hidžretska i miladska nova godina sublizu jedna drugoj.

Dakle, najveći izazovi našeg vremena su pravo pojedinca na sreću i uspjeh i pravo zajednice na vjeru i spas. Isa a.s. nas uči da je sreća i spas pojedinca u ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, a Muhammed, a.s., nas uči da je vjera i spas zajednice u radu i odricanju za opće dobro.

Prema tome, čin hidžre iz Mekke u Medinu označen je kao početak računanja muslimanskog vremena u kontekstu mīladskog vremena da bi se naglasila žrtva koju su muslimani podnijeli radi kontinuiteta Ademove, Nuhove, Ibrahimove, Isaove i Musaove vjere i radi spasa čovječanstva. Sa hidžrom muslimani su naučili da ovozemaljski život čovjeka nema smisla bez vjere (el-dijānet), bez vjernosti (el-emānet), bez čestitosti (el-sijānet) i bez razboritosti (el-rezānet).

To pravilo važi i za nas ovdje i sada - naša ovovremena borba za dom i domovinu nema izgleda na uspjeh bez vjere u Božju milost, bez vjernosti u međusobnim odnosima, bez čestitosti u radu za opće dobro i bez razboritosti u vođenju naroda u budućnost.

Zato je novogodišnja poruka - hidžretska i mīladska vrlo jasna i nedvosmislena svima koji su dragovoljno prihvatili da brinu o sudbini naroda i države: radite da svi ljudi žive život dostojan čovjeka. Ljudima su dosta njihove vlastite brige da bi mogli slušati vaše javne prepirke koji ih dodatno zabrinjavaju za njihovu i sudbinu njihove djece. Narod očekuje da im njihovi čelnici umanje, a ne uvećaju brige; narod očekuje da im se otvore vrata nade, a ne da ih se zatvara u krug očaja.

Dakako, za sve naše brige mora biti izlaz i za sve naše strahove mora biti nada.
U tom duhu nade za našu bolju budućnost, učim dovu Uzvišenom Allahu da nas obaspe Svojom neizmjernom milošću, da nam život učini lakšim i sretnijim, da nam omili bratsku ljubav i slogu, da nas ujedini u zajednišvu vjere i akcije, da nas pouči kako da nosimo emanet kojeg su nam ljudi povjerili, da nam omili čestitost i razboritost u svemu što govorimo i radimo za opće dobro svakog čovjeka! Amin!

Svim muslimanima i muslimankama u domovini i dijaspori, kao i svim ljudima dobre volje, čestitam novu 1430. i 2009. godinu sa željom da im Uzvišeni Bog podari zdravlje, uspjeh i osobnu sreću!, kaže se u čestitki reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića.

28.12.2008.

Hutba reisu-l-uleme u Begovoj džamiji

Petak; 26.12.2008        http://rijaset.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=5576&Itemid=1

Sarajevo,26.decembar 2008. (MINA) - Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić danas je u Sarajevu u Gazi Husrev begovoj džamiji imamio džumu namaz i održao hutbu.
MINA prenosi u cjelosti hutbu reisu-l-uleme

Neka je hvala i slava Stvoritelju nebesa i Zemlje, koji nije rodio, i koji rođen nije, i kojemu niko i ništa nije ravno.
Neka je hvala i slava Gospodaru dana i noći, koji se ne umara od sna i napora da Sunce izađe u pravo vrijeme i na pravom mjestu.
Neka je hvala i slava Svemoćnom, Sveznajućem i Svemilosnom Allahu, koji nije zaboravio čovjeka, koji nije ostavio čovjeka da se udalji od Njega, koji je čovjeku poslao Knjigu u kojoj je jasan putokaz za one koji traže uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.

Neka je salavat i selam na sve Allahove vjerovjesnike koji su donosili i pronosili radosnu vijest ljudima koji ne slušaju samo ušima da bi bili puki imitatori, već Božju riječ primaju srcem da bi bili svjesni svoga mjesta u svijetu i to drugim preporučuju da bi bili putokaz svijetu. Jer, kao što reče jedan učenjak: - Onaj koji sluša ušima, imitator je, onaj koji sluša srcem svjestan je, a onaj koji savjetuje vlastitim primjerom, putokaz je drugima.

Draga braćo i sestre,
Temu današnje hutbe odredila je činjenica nove 1430. godine po Hidžri, koja pada u nedjelju 28. decembra 2008. godine sa zalaskom sunca i nove 2009. godine po Miladu, koja pada u srijedu na četvrtak u ponoć 3. muharrema, 1430. god.

Dakle, muslimani će početi brojati dane nove 1430. hidžretske godine prije nego što se počnu brojati dani nove 2009. miladske godine.
Nije li to svojevrsna poruka muslimanima da imaju tri dana prednosti da razmisle šta ih čaka u novoj hidžretskoj i miladskoj godini prije drugih? I nije li to jasan znak muslimanima da im treba više vremena da se pripreme za nove izazove, za nove poduhvate, za nove napore da osiguraju sebi pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast?

No, nije li to i snažan podsjetnik muslimanima da je mīlad, rođendan Isa Ajehisselama, i njihov blagdan u kojem treba da se zna da je njegova majka Merjem pokazala prstom na svog sina, koji je u bešici obznanio cijelome svijetu: - Ja sam Abdullah - Allahov pokorni rob (sluga). Meni je Allah dao knjigu i imenovao me za svog vjerovjesnika! Allahov je emer da budem mubarek - blagodatan uvijek i na svakom mjestu! On mi je zapovijedio da budem dobar prema svojoj majci te da ne smijem biti ni ohol ni umišljen! Ja sam mir kad sam rođen, ja sam mir kad umrem i ja sam mir kad budem proživljen! To je, dakle, prava istina o Isa sinu Merjeminom u kojeg neki sumnjuju! (Kur'an, 19:28-34).

Eto u čemu se mi muslimani slažemo sa kršćanima - Isa Alejihisselam je sin Merjemin, kojem je Uzvišeni Bog dao knjigu i učinio ga svojim vjerovjesnikom, učinio ga da bude blagoslov, mir i ljubav svakom čovjeku.

Mi se, međutim, razlikujemo oko naravi Isa Alejhisselama i oko našeg poimanja Isaovog odnosa prema Stvoritelju, o čemu nam se u Kur'anu Časnom jasno kaže: - Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nešto odluči, On za to rekne samo "Budi" - I ono bude! Allah je, uistinu, i moj i vaš Gospodar, zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put! (Kur'an, 19:35-36).

Dakle, mi vjerujemo da Bog, dž.š., stvara a ne da porađa; mi vjerujemo da je Bog Stvoritelj a ne roditelj; mi vjerujemo da je Isa Alejihisselam sin Merjemin, koji nas obavezuje na ljubav i poštovanje, koji nas obavezuje da poslušamo ove njegove poruke:

- Milosrđe ne znači da činiš dobro onome koji je tebi učinio dobro.To je vračanje dobra za dobro. Milosrđe je da činiš dobro onome koji ti je načinio zlo! (Ahmed ibn Hanbel, el-Zuhd, str. 96).

- Čovjek je došao Isa, a.s., da ga pita šta je prava pobožnost na što mu je Isa, a.s., odgovorio: - To je vrlo lahko! Moraš istinski voliti Boga u svom srcu te služiti Mu pokorno i moraš biti milosrdan prema ljudima tvoje rase! A ko su ljudi moje rase - upita čovjek? - Svi Ademovi sinovi su tvoje rase. Zato ono što ne voliš da se tebi čini, nemoj činiti drugome. Na taj način bit ćeš istinski pobožan čovjek (Ahmed Hanbel, el-Zuhd, str. 99).

Poslušajmo još jednu Isaovu, a.s., poruku: - Sve se kreće oko tri stvari: istina koja ti je jasna i nedvosmislena i zato treba da je slijediš; laž koja ti je jasna i nedvosmislena i zato treba da od nje bježiš; te nejasna i dvosmislena stvar za koju treba da tražiš Božju uputu da ti postane jasna. (Ahmed Hanbel, el-Zuhd, str. 98).

Iako se govori o financijskoj krizi u svijetu, jasno je da je svijet u dubokoj moralnoj krizi zbog nedostatka vjere i povjerenja među ljudima, odnosno zbog nejasnih i dvosmislenih stvari zbog kojih se miješa dobro i zlo, zbog kojih se laž prodaje kao istina. Zato je rečena Isaova, a. s., poruka danas važnija nego ikada, jer čovječanstvo mora konačno da shvati da civilizacija koja je zasnovana na obrazovanju bez odgoja nema budućnosti, da kultura koja veliča samozadovoljstvo bez samosvjesti nema života, te da informacija koja ubija ljude bez odgovornosti nema ljudskosti.

Zato bi bilo mnogo bolje da se na dan mīlada (rođendana) Isa, a.s., čovječanstvo zamisli nad njegovim istinskim porukama o ljubavi prema Bogu i čovjeku a ne da se tim povodom nude lažne slike koje služe za jednokratnu upotrebu i zabavu, koja se ne može dovesti ni u kakvu vezu sa časnim imenom časnog vjerovjesnika Božijeg, Isa Alejhisselama.

I za nas ovdje je rečena poruka Isaova, a.s., danas važnija nego ikada, jer smo svjedoci da nam se u posljednje vrijeme nameće borba između istine i laži. To valja danas i ovdje jasno reći, jer svima postaje tako očigledno da je na sceni islamofobija, koju provode neki printani i elektronski mediji bez ikakvog razloga ili povoda osim njihove mržnje prema vrijednostima naše vjere i kulture.

Nečuveno je i neviđeno dosada da se iz dana u dan u nekim printanim medijima, te iz noći u noć u nekim elektronskim medijima, koje i mi muslimani plaćamo, govori na tako zlonamjeran način o islamu i muslimanima.

Očito neko testira strpljenje bosanskih muslimana, koji su pokazali cijelom svijetu da su, kao rijetko koji narod u svijetu, strpljivi i tolerantni, ali i da su hrabri u odbrani svojih moralnih i kulturnih vrijednosti.

Sretan sam što je među nama većina onih kojima je, kao što Isa, a.s., reče, "istina jasna i nedvosmislena i zato je slijede, da im je laž jasna i nedvosmislena i zato bježe od nje, a za stvari koje su im nejasne i dvosmislene traže Allahovu uputu kako bi im postale jasne".

Stoga, čestitajući vam 1430. hidžretsku i 2009. miladsku novu godinu, učim dovu Allahu Uzvišenom da nam istinu pokaže jasnom pa da je slijedimo, da nam laž pokaže jasnom pa da je izbjegnemo, te da nam sumnju razjasni pa da budemo uvjereni u ispravnost našeg nam zajedničkog puta do uspjeha na ovome svijetu i spasa na drugome svijetu. Amin!


Noviji postovi | Stariji postovi

Islamska Zajednica Bošnjaka u Finskoj

MOJI LINKOVI

Suomen Bosnialainen islam-yhdyskunta
Tervetuloa meidän sivuihin!

Suomen Bosnialainen islam-yhdyskunta on perustettu 11.11.1995 Helsingissä.
Toiminta-alue: koko Suomi
Istumispaikka: Helsinki

Yhteystietoja:
Imaami: Aziz Sabic
Puhelin: 0443382641
izb.fin@gmail.com
www.izbufinskoj.blogger.ba

Yhdyskunnan tilinumero:
FI7080001710443087
SUOMEN BOSNIALAINEN ISLAM-YHDYSKUNTA

Käyntiosoite / moskeija:
Vanhaistentie 8, 00420 Helsinki.

Islamska Zajednica Bošnjaka u Finskoj
Dobrodošli na naše stranice!

Islamska Zajednica Bošnjaka u Finskoj je osnovana 11.11.1995 godine u Helsinkiju.
Područje djelovanja je cijela Finska a sjedište Zajednice je u Helsinkiju.

Kontakt:
Imam Aziz ef. Šabić
telelefon: 0443382641
(358-44-3382641)
izb.fin@gmail.com
www.izbufinskoj.blogger.ba
Na Facebook.com: Islamska Zajednica Bosnjaka u Finskoj

Adresa mesdžida:
Vanhaistentie 8,
00420 Helsinki,
Finland

(U mesdžidu se redovno obavljaju džume namazi, vjeronauka za djecu...)

Članarina za 2016 godinu:
20 eura za svaku punoljetnu osobu.

Članarinu (i ostale uplate sa naznakom svrhe uplačivanja) možete uplatiti na žiro račun Zajednice.

Žiro račun:
FI7080001710443087
SUOMEN BOSNIALAINEN ISLAM-YHDYSKUNTA

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
32338

Powered by Blogger.ba