Nasihat svim džamijskim imamima

Imam jednog džemata ima veliku ulogu a ujedno i veliku obavezu – koja će uroditi lijepim i ukusnim plodom ako se izvrši na pravi način, stoga je svaki imam treba biti svjestan te svoje uloge i obaveze, i ne smije se nikako poigravati s njom, a ja ću pokušati da je sažmem u nekoliko tačaka:

 

 

Znanje imama (fikhul-imameh):

 

1. Dati imametu i namazu njegovo stvarno pravo/hakk; praktikovati i slijediti sunnet Muhammeda, s.a.v.s., u svemu tome, imajući stalno na umu da smo u poslu izvršavanja obaveze i da je neophodna iskrenost pri djelu.

 

2. Upoznati se sa propisima imameta i namaza stalno se nadograđujući u ovim pitanjima, uz redovno i ponovno razmatranje pojedinih propisa vezanih za imamet i namaz; trebaju se skupljati i iščitavati fetve eminentnih učenjaka po pitanju imameta i namaza, a ja bih ovom prilikom predložio i jedno djelo na tu temu od šejha El-Sedhana: ”Greške prilikom obavljanja tahareta i namaza”.

 

3. Poštovati sunnet Muhammeda, s.a.v.s., kada je u pitanju dolazak na namaz kao i odlazak sa njega, kao i redovnost u praktikovanju namaskog zikra itd. Imam je uzor kada su ove stvari u pitanju.

 

4. Smirenost, umjerenost i skrušenost kada je obavljanje namaza u pitanju, uz dužno poštovanje sunneta Muhammeda, s.a.v.s., pri tome. Dakle, niti će se praktikovati žurba koja kvari namaz, niti odugovlačenje koje namaz može učiniti dosadnim!

 

5. Praktikovati klanjanje pritvrđenih namaskih sunneta, u džamiji ili kod kuće, uz naznaku da su namaski sunneti jedan vid zaštite i ograde koja čuva farz-namaz od svega što ga može ugroziti!

 

 

Bonton imama (edebul-imameh):

 

1. Redovnost u obavljanju imamske dužnosti bivajući primjerom ostalim džematlijama u tome, i to na taj način da izostajanje ili kašnjenje imama u obavljanju namaza nije njegova odlika.

 

2. Ne izostajati sa namaza!

 

3. Ne izostajati – posebno sa sabah i ikindija-namaza, čuvajući sebe daleko od loših mjesta, kao i mjesta ”rekla-kazala”. Kroz ove namaze posebno se gleda na imama jer je u globalu u tom vremenu kod kuće.

 

4. Ako se bude u potrebi za izostajanjem sa namaza, zbog putovanja ili neke druge obaveze, treba se naći prikladna zamjena za imamet u džamiji, a ako se osjeti da se neće moći stići na namaz – pozvat ćemo mujezina ili nekog drugog da mu javimo da nećemo stići, kako džematlije ne bi mnogo čekale na imama.

 

5. Klanjati farz-namaz na vrijeme – bez kašnjenja ili žurenja, posebno uzimajući u obzir mesdžide i džamije koji se nalaze na trgovima i pijacama, ili u blizini bolnica, škola…

 

6. Ako primijetimo da se džemat već okupio, može se mujezinu predložiti da uči ikamet i dva-tri minuta prije odreðenog vakta za farz-namaz, kako se džemat ne bi oneraspoložio zbog sjedenja i čekanja.

 

7. Što manje se izlagati nepotrebnom putovanju ili kašnjenju jer se to odražava na imamet i džemat, a ako se bude moralo putovati ili kasniti, onda treba naći prikladnu zamjenu.

 

8. Imam se mora kititi lijepim ahlakom i ponašanjem i mora biti uzor drugim ljudima i mora im biti omiljen i drag. Na ljude najviše utječe lijepo i umjesno ponašanje. Lijepo ponašanje su vrata kroz koja se ljudi približavaju imamu. U opisu Poslanika, s.a.v.s., stoji: ”Ti si, Muhammede, na izvanrednom stepenu lijepog ponašanja i morala!“ Lijep ahlak je uz bogobojaznost i takvaluk nešto najteže na Mizanu – Vagi djela, na Sudnjemu danu, stoga nikako ne smijemo zaboravljati na ovo.

 

9. Interesovati se za lične potrebe džematlija posebno onih koji su muhtadžni ili koji nailaze na izvjesne poteškoće u životu uz nastojanje da se te potrebe riješe. Svako naselje – džemat ima i izvjesne probleme i neke svoje potrebe; imam mora biti u toku svega toga i  mora izlaziti u susret muhtadžnima i bolesnima i dužnim ljudima. Imam mora održavati kontakte sa uglednicima i funkcionerima svoga mjesta kako bi se bolje angažovali u pogledu zapošljavanja nezaposlenih ili liječenja bolesnih. Imam mora raditi na mirenju komšija, na mirenju supružnika, na popravljanju ahlaka i ponašanja svih ljudi – u svemu tome je velika nagrada kao i obostrana ljubav, respekt i poštovanje.

 

 

Imam i da'vetske aktivnosti

 

1. Imam, ako je upućen u detalje nekog bitnog događaja, mora ga ukratko sa svojim džematom prokomentarisati; ako primijeti nešto što nije na mjesto kod džematlija, mora im skrenuti pažnju na to. Imam mora navikavati svoj džemat na iskrenost u riječima i djelima i da se čuvaju licemjerstva, i da ne očekuju od drugih da ih hvale i da im se zahvaljuju zbog dobrih djela koja čine. Allah je Onaj Koji nagrade daje, mada ovo ne znači da se dobro neće pripisati onome ko ga je činio! – ali, to nas ne smije odvesti u oholjenje nad ostalima, zbog toga što je Allah, dž.š., taj od koga potječe svako dobro. Sa Allahom, dž.š., se isplati trgovati (vi Njemu podajte iskrenost srca i dobro djelo, a On će vama zauzvrat dati Džennet! op.prev.)

 

2. Osnovati džamijsku biblioteku radi čitanja ili iznajmljivanja knjiga.

 

3. Organizovati i neke aktivnosti za žene poput prigodnih predavanja ili okupljanja ili halki Kur'ana ili takmičenja i sl., uz saradnju sa nadležnim odborom islamske zajednice toga mjesta.

 

4. Pronaći neku ženu, učenu i lijepog ahlaka, koja će biti uposlena pri odboru islamske zajednice nekoga mjesta ili pri nekoj školi koja će pozivati i bodriti ostale žene određenog džemata na učenje Kur'ana i studiranje islama.

 

5. Uspostaviti halke za učenje Kur'ana i svega što je u uskoj sprezi sa učenjem poput organizovanja izleta i ekskurzija za polaznike ili one koji su najbolji, unutar svoje zemlje ili van nje – na hadždž ili umru npr..

 

6. Dovoditi daije i predavače sa strane koji će se obraćati džematu u džamiji i na drugim mjestima dotičući se tema koje su bitne za muslimane nekog mjesta ili vremena.

 

7. Organizovati takmičenja za džematlije i djecu – polaznike mekteba i halki, na kraju svakog mjeseca ili dva, uz dodjelu prikladnih nagrada.

 

8. Sarađivati s ostalim aktivistima na polju islama iz jednog mjesta uz zajedničku podjelu knjiga, CD-ova, kaseta, časopisa, i uz organizovano posjećivanje i savjetovanje onih koji ne obavljaju namaz kao i onih koji rade druga loša djela.

 

9. Sarađivati sa imamima ostalih mesdžida i džamija, kada je organizovanje da'veta u pitanju, uz redovne sjednice i druženja, kako bi se hajr dostavljao svim džematlijama.

 

10. Obratiti pažnju na da'vetske reklame i pozivnice i sličice koje se kače ili postavljaju u džamijama, uz obezbjeđivanje praktičnih oglasnih tabli, kako u džamijama tako i u čaršiji.

 

11. Iščitavati džematlijama određene tekstove (tefsir ajeta, hadise, fetve uleme itd.), shodno potrebi, prije ili poslije određenog namaza, makar jedanput sedmično, kako bi se širilo znanje o dinu, što pozitivno djeluje na društvo u cjelini.

 

12. Interesovati se za da'vetska putovanja i posjete, kao i za putovanje na hadždž i umru uz neophodnu organizaciju svega toga.

 

13. Interesovati se za posebne dane – dane hadždža ili ramazana ili ostalih bitnih događaja kako bi se podsjetili na njihove poruke i pouke.

 

14. Interesovati se za strance u našemu mjestu, nebitno jesu li radnici u pitanju ili posluga i sl., i nebitno jesu li oni muslimani ili nemuslimani, uz obezbjeđivanje knjiga ili materijala koji su bitni za njih i to na njihovom jeziku, ako postoji potreba za tim, uz organizovanje posebnih prigoda za njih i rješenja za njihove probleme uz lijepo ponašanje prema njima, što će se tražiti i od ostalih džematlija.

 

 

Imam i društvene aktivnosti

 

1. Uključiti penzionere u aktivnosti u nekom mjestu ili naselju.

 

2. Savjetovanje/šura – i ne držati se strogo svoga mišljenja nebitno jesu li sitnice ili krupne stvari u pitanju. U suprotnom će se tako ponašanje smatrati jednom vrstom oholosti koja zna biti odbojna i koja zna proizvesti mržnju džematlija prema imamu, što kasnije može utjecati na nestanak hajra ili pak na omraženost prema samoj džamiji.

 

3. Jačanje veza sa odgovornim ljudima iz nekoga mjesta i korištenje istih u misionarske ili socijalne svrhe u upravama u kojima rade.

 

4. Ukazivanje počasti i respekta prema uglednicima jednog mjesta uz lijepu saradnju sa njima, što se često zna vratiti džematu sa velikim hajrom i dobrom.

 

5. Družiti se sa komšijama mjesečno ili nedjeljno – jedno od najplodonosnijih poteza koje jedan imam može povući.

 

6. Okupljanje trgovaca i odgovornih ljudi nekog mjesta, mjesečno ili sporadično, ili direktora i upravnika školi – da'vet i pozivanje zahtjeva materijalnu i moralnu pomoć, jer se hajr ne može dostaviti drugima ako se prethodno ne uklone barijere sa puta.

 

7. Imam mora održavati kontakt sa svojim rođacima i prijateljima, mjesečno ili nedjeljno, i to ne samo iz svojega džemata već i šire.

 

8. Imam mora iznaći redovna sredstva iz kojih će moći da snosi troškove podjele knjiga, brošura, časopisa, kaseta, CD-ova, nagrada za takmičenja…

 

9. Imam mora organizovati džemat svoga mjesta ili naselja u sprovedbi nekog hairli projekta ili djela, ili da se možda suprotstave nekoj negativnoj pojavi u društvu (zinaluk, droga, krađe, tuče…).

 

10. Otvoriti saradnju sa već postojećim institucijama u nekom mjestu ili naselju radi ostvarenja opće koristi cijele zajednice, a na prvom mjestu su sljedeće institucije i organizacije:

 

a) Organizacije za naređivanje dobra i odvraćanje od zla – koje su zaslužne za ostvarenje velikog hajra i sprečavanje velikog šerra u mjestima u kojima se nalaze.

 

b) Institucije policije koje su zadužene za suzbijanje kriminala, mafije i droge, kontrolu saobraćaja, hvatanja ubica i lopova, za suzbijanje trgovine ljudima, uklanjanje alkoholičara iz javnog saobraćaja, smirivanje nereda i tuča itd.

 

c) Centri za da'vu i pozivanje stranaca – nemuslimana.

 

d) Humanitarna društva.

 

e) Općine sa svojim službama.

 

f) Školske i bolničke ustanove itd.

 

 

Izvor: www.saaid.net

 

Ibrahim b. Abdul-Muhsin el-Fulejdž

 

 

Preveo: Profesor fikha Sead ef. Jasavić – Imam "Sultanija" Džamije, Plav

izbufinskoj
Islamska zajednica Bošnjaka u Finskoj je osnovana 11.11.1995 godine u Helsinkiju

Komentariši